Ovih dana svi su američki politički talk showovi opsjednuti scenom iz Virginije. Glasnogovornica bijele kuće Sarah Huckabee Sanders zamoljena je da napusti restoran Red Hen u Lexingtonu, u koji je došla na večeru s obitelji i prijateljima. Vlasnica restorana zamolila je Sanders da ode, jer je njezini zaposlenici ne žele poslužiti. Bio je to samo novi slučaj u nizu.
Prije nekoliko dana, američka ministrica domovinske sigurnosti došla je na večeru u washingtonski meksički restoran MXDC Cocina Mexicana. Gosti su je izviždali i obasuli je uvredama. Nedugo nakon toga, Stephena Millera, političkog savjetnika u Bijelo kući, gosti meksičkog restorana Espita Mezcaleria doslovno su istjerali dovikujući mu da je fašist.
Last night I was told by the owner of Red Hen in Lexington, VA to leave because I work for @POTUS and I politely left. Her actions say far more about her than about me. I always do my best to treat people, including those I disagree with, respectfully and will continue to do so
— Sarah Sanders (@PressSec) June 23, 2018
Te tri scene, naravno, imaju ozbiljan kontekst. Sarah Huckabee Sanders svoju poziciju glasnogovornice Bijele kuće, poziciju koja bi trebala služiti interesu javnosti kao veza između te javnosti i predsjednika, koristi za obranu kulta ličnosti američkog predsjednika i njegovih najgorih politika. Sanders je faktički uzurpirala utjecajnu državnu poziciju za širenje propagande, ponižavanje medija, dezinformiranje javnosti, spinove i čisto, klasično laganje.
Stephen Miller je jedan od tvoraca Trumpove politike razdvajanja useljeničkih obitelji, dok je ministrica Kirstjen Nielsen u meksički restoran došla u upravo u trenutku kad su se Amerikanci suočavali s nepodnošljivim prizorima male djece nasilno odvojene od roditelja, zatvorene u kaveze i raseljene širom Amerike po udomiteljskim obiteljima i privatnim prihvatilištima. Dakle, dok smo slušali kako djeca koja još ne znaju ni govoriti plaču za mamama i pokušavaju odgovoriti na pitanja američkih pograničnih policajaca, a Trump na Twitteru ucjenjivao Kongres tražeći da mu odobri novac za zid prema Meksiku u zamjenu za vraćanje djece roditeljima, ministrica Nielsen je od svih restorana u Washingtonu odabrala baš meksički. Njezina odluka, naravno, nije bila slučajna, kao ni I-Don’t-Care jakna prve dame Melanie Trump u kojoj je došla posjetiti zatočenu djecu. To su poruke koje građanima SAD-a objavljuju da na vlasti nije još jedan republikanski predsjednik, već da je uspostavljen novi režim. I da se taj režim neće dati rušiti uime demokracije. Amerikanci su to konačno počeli shvaćati, pa pružaju otpor gdje god imaju priliku. A kao živa društvena pozornica, restorani su prirodne neuralgične točke. Pa tako restorane Red Hen sada napadaju građani koji odobravaju Trumpove politike i oni koji ne odobravaju da se bilo koga izbacuje iz restorana zbog ideologije. Zato Donald Trump na Twitteru napada Red Hen šaljući zastrašujuću poruku milijunima vlasnika malih firmi u Americi.
The Red Hen Restaurant should focus more on cleaning its filthy canopies, doors and windows (badly needs a paint job) rather than refusing to serve a fine person like Sarah Huckabee Sanders. I always had a rule, if a restaurant is dirty on the outside, it is dirty on the inside!
— Donald J. Trump (@realDonaldTrump) June 25, 2018
No, važno je uočiti još jednu stvar. Dok su američki mainstream mediji 2015. još uvjeravali javnost i sami sebe da je Trumpova pobjeda na predsjedničkim izborima nemoguća, chefovi su se otvoreno suprotstavljali politikama koje je on najavljivao u kampanji. Kad je Trump pobijedio na izborima, među prvima koji su pozvali Amerikance na otpor bili su upravo chefovi. Anthony Bourdain je neposredno nakon izbora 2016. u intervjuu Eateru rekao je da nikad neće jesti u restoranima u Trumpovu vlasništvu jer prema njemu “gaji samo krajnji prezir.” Bourdain je pozvao Amerikance da se probude, aludirajući na Trumpov fašizam. “Ne tražim da odmah dižete barikade, ali kad vam jednom dođu na vrata i pitaju jeste li na njihovoj strani, imat ćete izbor”, rekao je,”Možete reći: Ne, hvala dečki smeđe košulje mi ne stoje. Smanjuju me, ne znam, nisu mi dobre. Ne stanjuju me.” Kad su ga malo prije smrti pitali što bi poslužio na summitu Donalda Trumpa i Kim Jong Una, odgovorio je: “Otrov.”
Chefovi José Andrés i Geoffrey Zakarian još su prije izbora, u ljeto 2015. promijenili ton javne rasprave o predsjedničkoj kampanji. Dan nakon što je Trump s govornice izvrijeđao meksičke useljenike nazivajući ih silovateljima i lopovima, Andres i Zakarian otkazali su ugovor za otvaranje restorana u Trumpovu novom hotelu International u Washingtonu. Dok još ni američki mediji, dakle, nisu htjeli ozbiljno shvaćati opasnost Trumpovih izjava, dvojica chefova novinarima su objasnili da nakon njegovih rasističkih izjava njihova poslovna suradnja ne dolazi u obzir. ”Više od pola mog tima su Hispanoamerikanci, kao i mnogi moj gosti. Kao ponosni španjolski imigrant i nedavno naturalizirani Amerikanac, vjerujem da svaki čovjek zaslužuje poštovanje, bez obzira na useljenički status,”izjavio je Andrés. Trump je tužio za 10 milijuna dolara zbog kršenja ugovora o 20-godišnjem najmu prostora, chefovi su podnijeli protutužbe i sudski postupak nastavio se više od godinu dana. Na dan kad je Trump rezao vrpcu na otvorenju washingtonskog hotela, José Andrés pojavio se s Hillary Clinton u njezinoj kampanji. Kad je Trump počeo tražiti chefa koji bi otvorio restoran u njegovu hotelu, redom su ga odbili Tom Colicchio, Bryan Voltaggio i Stephen Starr, Cathal Armstrong, Fabio Trabocchi, Eric Zeibold, Spike Mendelssohn i cijela plejada zvijezda Top Chefa, svi zbog političkih razloga. U prostore su na kraju ušli David Burke s restoranom BLT Prime i Alessandro Borgognone s restoranom Sushi Nakazawa.
Geoffrey Zakarian
Cijela stvar najmanje je imala veze s ugovorima i novcem, bio je to politički i vrijednosni stav koji su Andrés i Zakarian odlučili otvoreno pokazati i početak kulturnog rata koji danas eskalira u Americi. Otpor nije rezerviran samo za Ameriku. Izbor restorana za Trumpov prvi službeni posjet u srpnju prošle godine, protumačen je kao francuski podsmjeh Trumpovoj vulgarnosti. Emmanuel Macron, prvi predsjednik koji je svečano primio francuske chefove u Elizejskoj palači, za večeru s Donaldom i Melaniom Trump odabrao je Jules Verne, restoran Alaina Ducassea na Eiffelovu tornju kojemu je slavna kritičarka Ruth Reichl prije četiri godine napisala pogubnu recenziju, i koji se općenito smatra zamkom za turiste. Ducasse, koji u hotelu Plaza Athenee vodi jedan od najboljih i najcjenjenijh restorana na svijetu, odbio je sudjelovati u Trumpovu kršenju diplomatskih uzusa. Trumpov entourage je, naime, obavijestio Ducassea da predsjednik na meniju ne želi francuske specijalitete jer jede isključivo dobro pečene steakove i burgere. Ducasse je ignorirao taj zahtjev i našao elegantno rješenje, servirajući Trumpu (nakon niza najklasičnijih francuskih predjela) Rossini, francusku verziju precizno pečenog steaka u tamnom umaku.
Velik dio Amerikanaca ne slaže se s izbacivanjem Trumpovih suradnika iz restorana, izjednačujući ga s odbijanjem nekih vlasnika restorana da poslužuju crnce ili pripadnike LGBT zajednice. S druge strane raste pritisak za još veći otpor, poput onoga kalifornijske kongresnice Maxine Waters koja je građane pozvala da Trumpove pristaše i suradnike maltretiraju na svim javnim mjestima. U raspravu se dosta žestoko uključio i jedan od vodećih američkih gastro portala Eater. Eaterova urednica Amy McCarthy, citirajući stav The Washington Posta da će šikaniranje javnih službenika u administraciju samo dovoditi sve gorljivije fanatike, tvrdi da je rasprava o civiliziranosti u trenutku kad se Amerika suočava s ekstremizmom potpuno promašena.
McCarthy upozorava da je pozivanje na civiliziranost čest izbor oružja onih koji žele ugušiti svaki otpor. “Neki tvrde da će nepristojnost prema njima nekako smanjiti mogućnost da se promijene. Ali tko kaže da bi se ti promijenili? Hoće li tanjur fajita nekako navesti Kirstjen Nielsen – koja je kao ministrica domovinske sigurnosti odigrala ključnu ulogu u vladavini terora koju provodi ICE (američka carinska i useljenička policija) – navesti da shvati da su imigranti ljudska bića? Ideja da će dobar tanjur quesa fundida poslužen s osmijehom uvjeriti Nielsen da prestane provoditi neljudske politike ove vlade, zvuči u najmanju ruku naivno.” piše McCarthy.
Za većinu vlasnika restorana izbaciti gosta je teška, radikalna mjera kojoj se ne pristupa olako. Restorani su po prirodi mjesta okupljanja i dijeljenja, demokratična mjesta, neutralne zone za sukobljene društvene skupine. Novinari u restoranima jedu stol do političara koje uništavaju u kolumnama, šefovi suprotstavljenih stranaka uljudno se pozdravljaju preko čaša vina, karizmatični vlasnici restorana ponekad preuzimaju važne posredničke uloge u smirivanju javnih sukoba. Restorani su mjesta na kojima podjele ustupaju mjesto civiliziranosti i međusobnom uvažavanju. Kako onda, pitaju neki američki mediji, u njih primati ljude koji aktivno pokušavaju uništiti te vrijednosti u Americi?
U američkoj restoranskoj industriji postoji pojam “prosvijećenog ugostiteljstva”. Riječ je o stilu vođenja restorana koji je promovirao legendarni restorater Danny Meyer. U prosvijećenom ugostiteljstvu, vlasnici i zaposlenici razvijaju specifičnu kulturu restorana koja ne ispunjava samo hedonističke prohtjeve gostiju i radnička prava zaposlenika, već odražava i njihove vrijednosti. U prosvijećenom ugostiteljstvu, kao što se vidjelo u nizu slučajeva u Americi, vlasnici, chefovi ili konobari imaju pravo uskratiti gostoprimstvo gostima, ako ti gosti drugima uskraćuju osnovna prava ili ugrožavaju društvene vrijednosti. “Uostalom, koju smo to vrstu gostoprimstva dužni fašistima?” pita McCarthy u svojoj kolumni, “Je li gostoljubivo da vlasnik restorana tjera svoje zaposlenike imigrante da poslužuju ljude koji imigrante nazivaju ‘gamad’ kao što to čini Trump? Ugostiteljstvo koje više brine o povrijeđenim osjećajima dužnosnika koji koriste instrumente okrutnosti nego o radnicima, drugim gostima i zajednici u cjelini, nije vrijedno obrane”.
U jednom intervjuu za Serious Eats Danny Meyer svoje je poimanje ugostiteljstva sažeo u jednoj rečenici:“Gost nije uvijek u pravu, ali uvijek ga moramo saslušati.” Trumpova administracija je saslušana. Slijedi odgovor restoranske industrije. Industrije koja je uvijek bila politična, glasna i jasna u vrijednostima koje brani.
Američki pokret za građanska prava počeo je prosvjednim sjedenjem crnaca u segregiranim restoranima na jugu SAD-a. Većina dobitnika prestižnih nagrada američke kulinarske fondacije James Beard su imigranti ili djeca imigranata, američka restoranska industrija, a sve više i europska, ovisi o useljeničkoj radnoj snazi. Riječ je o jednoj od vertikalno najprohodnijih industrija, koja siromašnima i klincima iz problematičnih zajednica omogućava školovanje i napredak u cijenjenoj, globaliziranoj profesiji. Chefovi i restorateri, od Massima Botture i Ferrana Adrie do Virgilia Martineza i Gaggana Ananda, danas predvode inicijative za jednakost prava u distribuciji hrane, za ekološku održivost, za ekonomska prava proizvođača hrane…Riječ je o čistim političkim inicijativama koje brane jasne vrijednosti, vrijednosti modernog civiliziranog svijeta, koje pokušavaju obraniti i gosti američkih restorana. Stoga se uskraćivanje gostoprimstva državnom dužnosniku koji provodi i zagovara politike koje potiru temeljna ljudska prava i civilizacijske vrijednosti svijeta, ni na koji način se ne može izjednačavati s izbacivanjem ljudi iz restorana zbog rasizma ili homofobije.
