Bitteri su prvo na što pomislimo kad se spomene Angostura, male bočice na šankovima prepoznatljive po klasičnim, prevelikim etiketama koje su im zaštitni znak. Te etikete samo su jedan od tragova povijesti ove stare trinidadske kuće, jedne od najzanimljivijih u svjetskoj industriji pića. Angostura je desetljećima sinonim za vrhunske bitere. Njihov biznis izrastao je na biterima, ali presudnu ulogu u Angosturinu statusu u svijetu pića odigrali su rumovi. Godinama prije nego je revolucija craft koktela ponovno probudila naš interes za povijesne destilerije, Angostura je bila najvažniji proizvođač trinidadskih rumova. Ti lagani, slatki cvjetni rumovi stvarali su Tiki kulturu i obilježili početak 20. stoljeća. Danas je Angostura dio male skupine heritage brendova koji rumovima vraćaju nekadašnji imidž ozbiljnih pića.
U velikom intervjuu za Drinks Business, direktorica Angosture Genevieve Jodhhan, prva žena na čelu neke velike tvrtke u Trinidadu i Tobagu, objavila je da u idućih desetak godina možemo očekivati ekspanziju Angosturinih rumova. S novim ekskluzivnim distributrerom, tvrtkom In-Vindico, ovaj povijesni brend od ovog će ljeta puno jače nastupiti i u Hrvatskoj.
Tržište rumova snažno raste i Angostura sa svojim širokim portfoliom i specifičnim stilom u tim trendovima vidi šansu za veliki povratak. Zašto jedan od najpoznatijih brendova ruma govori o povratku duga je priča, koja uključuje sve od bitke kod Waterlooa i južnoameričkih džungli do medijskih kontroverzi našeg doba. Ali krenimo od početka.
Iako je Angostura nastala na biterima, rum je od početka bio važan dio njezina biznisa. Firmu je 1824. osnovao Nijemac, dr Johann Gottlieb Benjamin Siegert. Berlinski student, dr. Siegert je 1815. kao liječnik završio na fronti, u bitki kod Waterlooa brinući za ranjenike pruske vojske, koja je sa 125.000 ljudi došla u pomoć Vojvodi od Wellingtona i porazila Napoleona. Siegert je bio dobar liječnik, ali zapravo je bio avanturist i istraživač. Godine 1820. s par je svojih pruskih prijatelja i tisućama britanskih veterana iz Napoleonskih ratova došao u Venecuelu, ovoga puta u pomoć Simonu Bolivaru, El Libertadoru, u ratu za oslobođenje južnoameričkih zemalja od španjolske vlasti. Nakon 240 milja plovidbe uz rijeku Orinoco, Siegert je stigao u Bolivarov stožer u luci Angostura, zaklonjenoj u rukavcima rijeke. Tu je ostao stacioniran s Bolivarovom revolucionarnom vladom i vojnicima, kao šef vojne bolnice.
Suočavajući se s tropskom klimom i specifičnim problemima vojnika, Siegert je počeo istraživati lokalno bilje, tražeći recept za tonik koji bi istodobno bio lijek za probavu i energetski napitak za vojnike. Ideju je vjerojatno dobio u bitki kod Waterlooa, u kojoj je Napoleonova vojska bila ozbiljno hendikepirana probavnim infekcijama. Svoj prvi biter dr. Siegert nazvao je Amargo Aromatico. Angostura i danas radi po gotovo istom receptu. Siegert je biter davao vojnicima i prodavao prijateljima, obitelji i mornarima koji su u luku Angostura dolazili iz Liverpoola, Bristola, Bostona i New Yorka. Biter je ubrzo je postao toliko popularan, da je potražnja nadmašila malu manufakturnu proizvodnju pa je Siegert odlučio promijeniti profesiju, i kad je Bolivarova vojska nakon pobjede nad Španjolcima 1821. krenula dalje, Siegert se oprostio od njih i ostao u Angosturi širiti biznis i svoj interes za kemiju i botaniku.
Prvi doktorovi biteri preko Atlantika su otišli 1830. kao Dr. Siegerts Aromatic Bitters i tako su udareni temelji budućoj velikoj industriji. Prva izvozna tržišta Angosture bili su Engelska i Trinidad. Dr. Siegert se 1850. skinuo iz uniforme i potpuno posvetio biznisu. Angostura, koja se tada zvala Dr. J.G.B.Siegert &Hijos, globalni je brend postala 1862. na velikoj izložbi u Londonu. Na prezentaciji koju je vodio, Siegertov sin Carlos htio je demonstrirati versatilnost njihovih bitera, pa ih je pomiješao sa ginom. Tako je nastao Pink gin, uz Manhattan, Mai Tai i Sidekick jedan od klasičnih koktela s Angosturom. Siegert je prije smrti 1870. kompaniju prepustio sinovima Carlosu, Luisu i Alfredu. Šest godina kasnije, zbog političike nestabilnosti u Venecueli, oni su je preslili u Trinidad i 1904. je preimenovali u Angostura Bitters. Mladi Siegerti imali su puno veće ambicije od oca. Postali su ekskluzivni dobavljači za dvorove pruskog, španjolskog kralja, kasnije za švedskog kralja, a u britanskoj monarhiji taj status drže od kralja Georgea V do danas.
Negdje u vrijeme kad je dr. Siegert osnivao Angosturu, isticao je rok primjene za Navigation Acts, paket protekcionističkih zakona koji su štitili engleske kolonijalne trgovce od konkurencije na morima. Nakon ukidanja zakona, cijene šećera iz kolonija počele su rasti, u međuvremenu je otkriven način dobivanja jeftinijeg šećera iz šećerne repe, ali rum je ostao jedan od rijetkih proizvoda u čijoj se proizvodnji repa nije mogla koristiti i kolonijalne destilerije postale su veliki biznis. Angostura je svoje bittere, koji sadrže 44,7 posto alkohola, oduvijek proizvodila s lokalnim destilatima iz fermentirane melase šećerne trske. Službeno, rum su počeli proizvoditi nakon što su firmu preselili na Trinidad. Siegerti su kao sirovinu za bitere počeli koristiti rumove s Trinidada, gdje je proizvodnja cvjetala u desecima malih destilerija. Siegertovom sinu Carlosu ti su se rumovi toliko svidjeli, da je već 1877 proširio biznis i osnovao Siegert Bouquet.
Isprva su kupovali rumove od lokalnih destilerija, radili blendove i odležavali ih. Biznis s rumom eksplodirao je kad ga je preuzeo Robert Siegert, treća generacija obitelji, i zaposlio Clydea Gomeza. Kao jedan od najpoznatijih tehnologa za šećer svog doba, Gomez je odigrao presudnu ulogu u definiranju kvalitete i stila Angosturinih rumova. Gomez i Siegert 1947. su otvorili destileriju u Port of Spain, u kojoj je Gomez preuzeo proizvodnju premium rumova. S uzletom Tiki barova, karipski rumovi postali su kultna pića, a Angostura jedan od glavnih pokretača nove kulture. Dok je tehnologija proizvodnje Angosturinih bitera i danas strogo čuvana tajna, njihova destilacija ruma u pet kolona važan je dio promocije kuće. Ta metoda, koja omogućava kontinuiranu destilaciju, bržu proizvodnju i elegantnije rumove od destilacije u kotlovima, stvorila je Angosturin rukopis lepršavih, slatkih, floralnih rumova.
Angosturina nova ekspanzija počela je nakon 1997. kad je kompaniju preuzela CL Financial Grupa. S propašću Caronija, lokalnog proizvođača šećera i rastom cijena šećera koja je uslijedila, male destilerije ruma na Trinidadu su izumrle. Angostura je danas jedina destilerija na otoku. S novim investicijama i posebnom kompanijom za međunarodnu distribuciju rumova i bitera, Angostura je revival barske industrije dočekala kao globalni lider na tržištu bitera. No, njihova najvažnija strategija je dizanje proizvodnje rumova na novu razinu.
Sve do 2015. tržište rumova klizilo je prema dolje, stopama manjima od 1 posto, ali konstantno. Premium rumovi su, međutim, rasli. Jedan po jedan proizvođač ruma shvaćao je da, uspije li se rum osloboditi imidža neobaveznog pića za klubove i rum-cole, industrija može napraviti kvantni skok. Angostura je većinu biznisa s rumom vodila u masovnom, padajućem segmentu. Svi su znali za Angostura bitere, ali Angostura rumovi 21. stoljeće su dočekali kao masovni brend srednje klase bez posebnog imidža na ambicioznom tržištu koje je nastajalo. Kako je to definirala Angosturina direktorica Genevieve Jodhhan, Angostura rumovi bili su premium po brojkama, ali nedostajali su im identitet i emocionalna veza s publikom. Izjava Diageova direktora marketinga da budućnost ruma ovisi o connoiseurima a ne o clubberima, postala je mantra industrije.
Proizvođači ruma, koji su se dotad većinom fokusirali na dvadesetogodišnjake, okrenuli su se kupcima starijima od 30 godina, boljih prihoda, koji piju iz užitka a ne da se napiju, i kupuju žestoka pića u trgovinama i restoranima, a ne samo u klubovima. To je publika kojoj su porijeklo i kontinuitet brenda važni koliko i kvaliteta i cijena, što je Angosturi davalo prirodnu prednost. Kompanija je započela veliku operaciju premiumizacije. Njihov glavni konkurent Bacardi 2013. je odlučio premiumizirati sve svoje rumove, oslanjajući se na obiteljsko naslijeđe i 150 godina povijesti. Angostura je imala 200 godina kontinuiteta, specifičnu tehnologiju proizvodnje i jedinstven stil; egzotične, elegantne trinidadske rumove.
U razdoblju kad je prodaja premium rumova u svijetu rasla više od 10 posto godišnje, Angostura je lansirala četiri premium etikete: Angostura 1787, Angostura 1824, Angostura 1919 i Angostura 7 YO. Nakon rebrendiranja i temeljitog redizajna cijelog portfelja, Angosturina je prodaja 2010. eksplodirala. U barovima je zavladala nestašica Angostura bitera jer dobavljači nisu stizali slati dovoljno bočica.
Šest godina kasnije, Angostura je lansirala jedan od svojih najvažnijih proizvoda ikad, Angostura 1787 rum. Odležan 15 godina u spaljenim starim bačvama bourbona, ovaj slatki, izvrsno balansirani, pomalo mineralni rum pun aroma sušenog voća i začina, prvi koji je na tržište krenuo iz Europe, bio je posveta otvaranju Lapeyrouse, prve šećerane na Trinidadu i Angosturin ulazak u super-premium segment. Iste godine lokalne novine objavile su da je kompanija “pod istragom” jer je koristila uvozne dozvole za uvoz jeftinih bulk rumova s Kube i iz Južne Amerike i prepakirane iz izvozila na strana tržišta.
To je dovelo u pitanje autentičnost cijelog Angosturinog portfolia odležanih rumova. Angosturina uprava odbacila je sve takve tvrdnje, a revizija koju je u kompaniji proveo PricewaterhouseCooper pokazala je da nije bilo kršenja propisa. Umjetno ubrzavanje proizvodnje destilata nažalost nije novost, posebno u rastućim industrijama rumova i konjaka, gdje proizvođači zbog goleme potražnje i financijskog pritiska ne mogu čekati propisno odležavanje. Što daje novu težinu godištima na odležanim rumovima. Nakon što je direktor Rober Wong otišao iz kompanije, zamijenila ga je Genevieve Jodhhan. Zaokret koji je Jodhhan napravila u brendiranju i distribuciji, Angosturi je omogućio aktualnu ekspanziju na tržištu premium rumova. Jedan od najvažnijih elemenata te promjene bila je i revizija godišta, nakon koje su Angosturinu portfoliju ostali samo odležani rumovi koje može izbacivati na tržište u dovoljnim količinama. Specijalne ograničene edicije izlaze u sklopu njihova Cask Collectiona. “Želim da nas na tržištu premium rumova prepoznaju kao vodeći heritage brend. To je moja strast, “ izjavila je Jodhhan u intervjuu za Drinks Business. Angostura danas ima najnagrađivaniji portfolio rumova na svijetu, a njihove ograničene edicije iz serije Cask Collection dobivaju najviše ocjene.
Angostura je u zadnjih petnaestak godina učvrstila status uglednog nišnog proizvođača premium rumova i industrijskog standarda u bazičnim rumovima. U biterima su i dalje lider, a s Amarom di Angostura baziranom na njihovim biterima, 2014. godine prvi su put u povijesti kuće ušli u novu kategoriju. Jedan od njihovih najnagrađivanijih i najpopularnijih premium rumova je Angostura 1919, blend rumova destiliranih iz fermentirane melase odležanih do 8 godina u starim bačvama za bourbon od američkog hrasta. Karakter Angosture 1919, klasičnog slatkog karipskog ruma visokog stila u kojemu dominiraju vanilija, kava, kokos, karamel i raskošne note egzotičnog voća, posveta je originalnom 1919 blendu destilerije Fernandes koju je Angostura kupila 1973. godine, odnosno njezinu vlasniku legendarnom Josephu Bentu Fernandesu, začetniku proizvodnje premium rumova na Trinidadu.
Kad je 1932. požar uništio državne zalihe ruma na Trinidadu i Tobagu, Fernandes je kupio preostale bačve, među kojima je našao nekoliko komada označenih godinom 1919. Fernandes nije puno očekivao, naprosto je bio umoran od natezanja s lokalnim proizvođačima šećera i htio je imati zalihu odležanih rumova. Na njegovu sreću, u državnim zalihama koje je otkupio bili su neki od najboljih rumova ikad proizvedenih na Trinidadu. Fernandes je od njih napravio novi blend koji je promijenio imidž rumova s Trinidada. Fernandesov je 1919 bio posebno popularan među američkim vojnicima na Trinidadu, a on sam je svakom vojniku s Trinidada osobno slao po jednu bocu na front. S takvim naslijeđem i modernizacijom kompanije, rumovi su danas glavni Angosturin biznis.
Portfolio će širiti novim etiketama, s različito finiširanim rumovima. Proizvodnju bulk rumova će smanjivati kao i destiliranje za druge proizvođače, ali u bazičnim rumovima i dalje vide veliko i rastuće tržište. Budućnost rumova je u svim kategorijama. Rum je danas i piće za posebne prigode i dio stila života, sve popularnija baza craft koktela i sve više piće za gastronomiju. No, premium rumovi i dalje su segment s najvećim prostorom za rast, kroz koji u Angosturi za rum žele izboriti status koji ima vrhunski whisky. Angostura je lani na Wine Spirits Awards dobila prestižnu nagradu World Class Distillery 2017.
