Jučer oko dva svratili smo na relativno brzi i uobičajeno fini ručak u Carpaccio. Odličan gazpacho od rajčice s jako mirisnim bosiljkom, supersočni komadići bifteka u sicilijanskim umaku s puno fino pečenog povrća i ravioli punjeni špinatom, bili su sve što smo trebali prije polufinala. No, iznenadilo nas je kad su nam u Carpacciu rekli da su već u vrijeme ručka imali čak sedam rezerviranih stolova za večeru. Carpaccio, naime, nije lokal gdje navijači gledaju utakmice. Usput govoreći, Vlado Lisak, vlasnik Carpaccia i veliki nogometni fan, bio je uvjeren u pobjedu Hrvatske. Primjer rezervacija u Carpacciu u vrijeme polufinalne utakmice u kojoj je igrala hrvatska reprezentacija doimao nam se prilično neobično. Naime, mjesta u kojima se ne gledaju utakmice u ovih su se mjesec dana uglavnom zatvarala prije početka utakmice, ili su zjapila prazna za vrijeme utakmice. Prometi restorana i bistroa u centru Zagreba, gdje se nije gledao nogomet bili su doslovno dva do dva i pol puta manji na dan kad je igrala hrvatska reprezentacija, u usporedbi s prosječnim dnevnim prometima. Slučaj rezervacija u Carpacciu na dan kad je više od dva milijuna Hrvata gledalo nogomet, pokazuje zanimljivu otpornost pojedinih nišnih proizvoda i prema najjačim trendovima.