Zlatni rat je naravno prekrasan. Prekrasan je kad šećete prema tom pravilnom, izduženom kraku uronjenom u more, prekrasan je kad na vrhu Zlatnog rata uživate u vjetru koji srpanjski zvizdan pretvara u ugodnu svježinu, prekrasan je kad ondje uživate u soli, moru i mirisu smole crnogorica. Prekrasan je sve dok ne odlučite nešto popiti ili, ne daj Bože, pojesti
Zlatnim ratom dominira veliki bar/klub Auro koji pokušava glumiti Zrće, što nam se ambijentalno ne čini posve ispravnim. Auro ima golemu koktel listu koja obuhvaća niz standardnih pića i ponešto onih skupljih, baziranih, primjerice, na Ginu Mare ili tekili Azul.
No, ostatak karte pića uglavnom je nezanimljiv, na razini prosječnih kafića, dok je ponuda piva i vina na čaše substandardna (točno tri vina na čaše).
Osim toga, vina su topla, barem Krauthakerov Rose koji su nam donijeli. Aurova je sreća što je ostatak ponude na Zlatnom ratu još bitno gori, te obuhvaća pommes frites, nekoliko jednih te istih sladolednih vitrina, palačinke, kuhani kukuruz i gotovo ništa drugo.
Još prije četiri godine Mullini Beach u Rovinju pokazao je da se na plaži može pristojno jesti i piti. Slijedio je lošinjski Bellevue.
Velika je šteta što se na srednjem i južnom Jadranu, koji je prirodno superioran sjevernom, malo tko pokušava ozbiljno baviti ugostiteljskim poslom. Koliko god da je Zlatni rat prirodno fascinantan, njegova je ugostiteljska ponuda trećerazredna, a ukupna atmosfera na prenapučenoj plaži punoj loše glazbe i loših fast food mirisa, nekako suprotna ljepoti i mirisima prirode na tom jedi stvenom mjestu.
