UN-ova organizacija za hranu i poljoprivredu FAO u novom izvještaju za 2016. upozorava na katastrofalne posljedice trendova rasta potražnje za ribom. Čak 35 posto sve ribe ulovljene za hranu nikad ne završi na tanjurima. Ta mrtva riba baca se u more, ili zato što nije dovoljno velika za cijene koje ribari žele postići, ili zato što su brodovi, posebno u Africi gdje se love milijuni tona jeftine ribe, preslabo opremljeni za skladištenje pa riba na njima brzo propadne. Ovo rasipanje ribe nije jedino upozorenje iz FAO-va Izvještaja o stanju svjetskog ribarstva i akvakulture koji ova organizacija objavljuje svake dvije godine. FAO upozorava i daje ukupna proizvodnja ribe u svijetu dostigla rekordne razine zbog uzgajališta riba, posebno onih u Kini, pa sada više od pola sve ribe koja se pojede u svijetu dolazi iz uzgoja. Istodobno, izlov divlje ribe jedva da se promijenio od 80-tih godina, ali je trećina najkomercijalnijih vrsta riba preizlovljena.
FAO prognozira da će uzgoj ribe rasti gotovo 20 posto do 2030. kao bi se odgovorilo na potražnju sve brojnije svjetske populacije. Problem je što uzgoj ribe izaziva goleme ekološke poremećaje, prvenstveno zbog pretjeranog izlova sitne ribe poput srdela i inćuna koji se koriste za hranjenje riba u uzgajalištima i zbog zagađenja koja stvaraju riblje farme. Najveći problem prekomjernog izlova je u Sredozemlju, Crnom moru i jugoistočnom Pacifiku. Ako se tome dodaju poznati podaci o ilegalnom izlovu, vidljivo je da se riblji fond smanjuje brže nego što pokazuju FAO-vi podaci, piše Guardian. U pola svih voda svjetskih oceana u ovom se trenutku komercijalno ribari, morima plovi 4,6 milijuna ribarica raznih veličina. Prema FAO-vom izvještaju, trećina svjetskog ribljeg fonda ugrožena je prekomjernim izlovom, i ta se stopa u zadnjih 40 godina utrostručila. Prehrana milijardi ljudi danas ovisi o ribi. Riječ je o biznisu od 362 milijarde dolara godišnje. Upravo u Europi pojede se najviše ribe u odnosu na fond s kojim se raspolaže, točnije 33 postoribe pojedene u Europi dolazi iz uvoza, izračunao je WWF.
Najrazvijenija tržišta diktiraju trendove, vođena novom sviješću o zdravoj i održivijoj prehrani, ali puno važniji faktor je rast svjetske populacije. U nekim zemljama u razvoju jednostavnim su mjerama uspjeli značajno poboljšati situaciju. Guardian piše da je uvođenjem novih tehnologija sušenja ribe na Tanganjiki bacanje ribe prepolovljeno, a opremanjem brodova posebnim uređajima za čuvanje rakovica rasipanje smanjeno za 40 posto. Nastavi li smjerom kojim se sada kreće, ribarstvo će unutar jedne generacije biti neodrživa industrija. Krajnje je vrijeme je za globalno osvještavanje i reakciju.
