Donji dom američkog Kongresa usvojio je u svibnju rezoluciju kojom se odaje priznanje Pariškoj presudi. Čak 64 kongresmena iz obje stranke supotpisali su tekst rezolucije, pa je riječ o jednom od najuspjelijih primjera republikansko-demokratske suradnje posljednjih godina, kako ispravno primjećuje Wine Spectator. Prošlo je, naime, točno četiri desetljeća od famoznog slijepog kušanja američkih i francuskih vina u Parizu 1976., kada su kalifornijski Stag’s Leap Wine Cellars i Chateau Montelena pobijedili najbolje Bordeauxe i Burgundce.
Glavni enolog Chateau Montelene, čiji je chardonnay potukao u ono doba desetine puta skuplje Montrachete, bio je naš Miljenko Grgić, koji je zatim osnovao cijenjenu vinariju Grgich Hills.
Kušanje u Parizu organizirao je Englez Steven Spurrier, koji je sedamdesetih godina vodio malu vinoteku u Parizu. Spurrier je danas jedan do najpoznatijih svjetskih publicista, glavni sudac Decanterovih Svjetskih vinskih nagrada, uspješni proizvođač pjenušca, i vinski konzultant, koji, među ostalim, već godinama surađuje s Lagunom i Beljem.
Najvažniju knjigu o Pariškoj presudi, The Judgment of Paris napisao je ugledni Timeov reporter i komentator George Taber, jedan od rijetkih novinara koji su uživo izvještavali s tog događaja.
Spurrier i Taber, kao i vlasnici Stag’s Leapa i Chateau Montalene, našli su se, naravno, među čak pet stotina uzvanika, koji su u jednoj od dvorana američkog Kongresa došli proslaviti četrdesetgodišnjicu izlaska američkih vina na svjetsku scenu. Naime, do Pariške presude kalifornijska su vina bila gotovo nepoznata izvan Sjedinjenih Država. Cijela je moderna američka vinska industrija izrasla na promotivnim, pa zatim investicijskim efektima pariškog kušanja održanog prije četrdeset godina.
Cijene američkih vina, a zatim i vinograda u Napi (kasnije i u Sonomi), dramatično su skočile, Davis University postao je jedno do središta svjetskog znanja o vinu, kalifornijske su se buteljke počele prodavati po cijeloj Europi, kasnije Aziji, a čitav niz cabernet sauvignona i chardonnaya danas sigurno spadaju među najbolja vina na svijetu, a neka su se , poput Harlana ili Screaming Eaglea, na sekundarnim tržištima približila svotama što ih postižu Lafite ili Latour.