Zagrebački Okrugljak najugodnije je utočište od gradske vrućine. Gosti sjede u debelom hladu kraj potoka, okruženi bujnim ljetnim zelenilom, dok sa Sljemena povremeno stiže nešto hladniji zrak, koji je na jučerašnjih trideset i nešto funkcionirao kao prirodni ventilator. Sezonski jelovnik, koji se zove Ljeto u Okrugljaku, prilagođen je temperaturama, ali i Okrugljakovoj tradiciji mesnog nacionalnog restorana.
S jedne strane, on sadrži popularna hladna jela poput carpaccia od tune i gazpacha (ove je godine u Zagrebu gotovo nemoguće izbjeći gazpacho) a s druge strane tipična Okrugljakova jela poput bučnice, izvrsnih crvenih pečenih paprika ili janjećeg ražnjića s mladim krumpirom, kao light varijante mesa koje je u Okrugljaku desetljećima neizbježno.
Negdje između smjestili su se pohani cvjetovi tikvica: u Zagrebu do prije par godina nije postojala kultura konzumiranja uvjerljivo najukusnijeg dijela tikvice, pa je lijepo vidjeti da su ti narančast cvjetovi napokon ušli u restoranski mainstream. Jedino nam je nejasno zašto na ljetnom Okrugljakovom jelovniku nema punjenih paprika. Punjene paprike i musaka od patlidžana optimalno bi zaokružile Ljeto u Okrugljaku.
Nova vinska karta gotovo je izvrsna. Ona, naime, sadrži i nemasovna, manje poznata ali visoko ocijenjena vina, koja ne koštaju mnogo. Karakterističan primjer je briljantni novozelandski sauvignon Tinpot Hut, koji je u Decanteru lani dobio 98 bodova, a koji u Okrugljaku košta 275 kuna. Izvrsni, bogati, aromatični Pošip irske Hvaranke Jo Ahearne stoji pak 300 kuna. Kad na bilo kojoj vinskoj karti naletite na dva senzacionalna vina za 40 eura ili manje, morate čestitati čovjeku koji je sastavio kartu. Problem je, međutim, u tome što Okrugljakovo osoblje nije prošlo obaveznu radionicu za upoznavanje i prodaju takvih vina; to bi morao biti idući korak.
Okrugljak je u vrlo dobroj formi. Uz još malo finog, tehničkog kulinarskog glanca, mogao bi se vratiti među najbolje klasične hrvatske restorane. Okrugljaku bi zapravo trebao vrhunski chef konzultant, koji razumije logiku i poetiku nacionalne kuhinje, kao što je to Zdravko Tomšić u Vinodolu. Dugi, opušteni ljetni ručak s dvije čaše šampanjca i dvije buteljke vina platili smo oko 1300 kuna.
