Opatijski je Navis početkom sezone krenuo u modernističkom smjeru, pa je na meni, pod vodstvom mladog chefa Tina Sinožića, stavio čitav niz hrabrih jela, od kojih su neka, poput sabljarke s foie gras (inspirirane Arzakom) neobično dobro uspjela. Danas smo se, pak, odlučili na konzervativniju verziju Navisova kuhanja, koja se temelji na isticanju čistoće ulaznih sastojaka.
Sirovi škampi, tek blago marinirani u maslinovu ulju, narančinom i limunovom soku, bili su očekivano izvanredni. Očekivano zato, što smo ih vidjeli žive. Jedan je pogled bio dovoljan da se zaljubite u najplemenitiju kvarnersku životinju.
Šanpjero je, međutim, bio neočekivano izvanredan. Ove smo sezone pojeli pretjeranu količinu kovača i škrpina. Neke su ribe bile presušene, neke očigledno smrznute, a neke vjerojatno svježe i korektno pečene, ali se osjećao nedostatak onog specifičnog okusa i teka karakterističnog za baš najbolju ribu. Današnji, snježnobijeli, sočni Navisov kovač uvrstio se u usku skupinu najfinijih naših ovogodišnjih riba, skupa s vrhunskim primjercima iz Rivice, Plavog podruma, Cigalea i Orsan Gverovića.
Kad pojedete takvo što, nježno, ukusno i rasplivano kao da je do maločas boravilo u moru, lako je zaboraviti na elaboriranu hranu (premda se radi o žanrovima koji se ne isključuju). Navisov restoran, koji se u utorak oko ručka našao pod udarom gostiju rastjeranih s plaže zbog juga i žestokog pljuska, sada bi trebao početi raditi na fine tuningu: blitva se ne smije servirati u lokvi vode, a odresci foie gras moraju biti očišćeni od doslovno svake žliice. No, neovisno od ovih primjedbi, koje nije teško ispraviti, ovogodišnji Navis značajan je doprinos kvarnerskoj gastronomiji.