I mainstream mediji počeli su izvještavati o slabijoj turističkoj sezoni. Večernji list tako je u četvrtak objavio članak u kojem se kaže da u srpnju nije bilo rasta, dok bi kolovoz čak mogao završiti u minusu u usporedbi s prošlom godinom.
Jedan ugledni i uspješni opatijski hotelijer, čiji su hoteli na Gospu bili sto posto popunjeni, ovako je opisao razliku između ove i lanjske sezone: “ Lani su u kolovozu bili puni svi apartmani u najudaljeniji selima opatijske rivijere. Sada nisu puni ni svi opatijski hoteli.” Željko Alfirević, uspješni splitski restaurater, još je drastičniji. U jednom komentaru ispod našeg teksta o novim turističkim modelima, gospodin Alfirević zapisao je kako “ove godine promet jako pada u usporedbi s prošlom.”
No, svakako su najdrastičniji podaci koje je danas objavila Slobodna Dalmacija. Ti podaci kažu da je na moru slobodno čak 190 tisuća kreveta u privatnim smještaju. Riječ je o gotovo trideset posto od ukupnih smještajnih kapaciteta u apartmanima. Kad je riječ o hotelima, najviše je mjesta u onima s tri zvjezdice. Posve ja jasno da se hrvatskom turizmu upravo događa kriza.
U Večernjakovu se tekstu o stagnaciji našeg turizma poslije višegodišnjeg eksplozivnog rasta navodi kako u pripremi iduće sezone treba više raditi na modernim oblicima marketinga i promocije. Naravno da se promocija i marketing uvijek mogu unaprijediti. No, početak krize hrvatskog turizma nije povezan s marketingom.
Riječ je o dubinskoj krizi proizvoda za koju su odgovorni hotelijeri bez bilo kakve druge vizije osim masovnog turizma u lošim hotelima, koji predstavljaju slabu vrijednost za novac, i politika, koja je svojom mjerama hrvatski turizam učinila nekonkurentnim većini drugih mediteranskih zemalja, premda je turizam uvjerljivo najvažniji hrvatski privredni sektor.
Pad se, dakle, morao dogoditi, a na rast, umjesto nekih novih političkih kriza u drugim destinacijama, moramo utjecati sami, promjenom sadržajne osnove hrvatskog turizma i olakšavanjem poslovnih uvjeta za hotelsku i restoransku industriju.
