U petak navečer sasvim smo fino jeli u El Toru. Večerali smo ceviche od kozica, s uljem od korijandera i još uvijek nedovoljno čilija, no to je osvježavajuće i aromatično jelo sjajno funkcioniralo u sparnu večer blizu Kvatrića.
Pojeli smo još i uobičajeno ukusne tacose s govedinom, hrskave kuglice od kozica i piletine i odlični bijeli čokoladni kolač s bosiljkom i zemljom od tamne čokolade.
Uz nachose s guacamoleom, mojito i nekoliko čaša Galićeva sauvignona, ova nas je zabavna večera koštala oko 500 kuna, što je apsolutno okej.
Zanimljivo je da se na El Torovu servisu, kao ni u kuhanju nije vidjelo kako im je to bio prvi radni dan poslije trotjednog godišnjeg odmora.
Zagrebački restorani počeli su se u drugoj polovici kolovoza vraćati u grad. Noel je ponovo uveo ručak, otvorili su se Burgeraj i Le Mika, a idući tjedan u normalni se radni ritam vraća Dubravkin put i niz drugih restorana koji nisu radili, ili su skraćeno radili sredinom ljeta.
E sada, pitanje je koliko se isplatilo zatvoriti. S jedne strane, pojedini su lokali krajem srpnja bilježili zaista slab promet. S druge strane, u Timeu kažu da im je ovo ljeto usprkos pojedinim slabim danima bilo bolje od lanjskog jer su turisti više trošili, dok je Carpaccio ponovo bio izvrsno posjećen.
Okrugljak je, u što smo se osobno uvjerili, sjajno radio preko ljetnih vikenda, dok je Vinodol prije Gospe djelovao praznije nego što smo bili navikli.
