Prosecco je, dakle, lagano pjenušavo vino iz sjeverne Italije, koje se godišnje prodaje u više od 350 milijuna boca, čime je obilato nadmašilo šampanjac. Prošek je gusto, slatko hrvatsko desertno vino koje se proizvodi u malim količinama, uglavnom ali ne isključivo, na jugu Dalmacije. Osim što njihovi nazivi zvuče slično, prosecco i prošek nemaju baš ništa zajedničko.
Hotel Adriatic u centru Rovinja, najbolji je rovinjski i jedan od najboljih hrvatskih hotela. Adriaticova terasa zasluženo je stalno puna. Sjedite ondje, gledate kako život punom snagom prolazi kroz jedan od najljepših hrvatskih gradova, i još ste udaljeni desetak metara od mora. Ne može bolje. Adriaticov bar može se pohvaliti enciklopedijskim izborom whiskyja, uključujući i četiri indijska te desetak japanskih, dok se tajvanski šampionski Kavalan podrazumijeva. No, u Adriaticovu baru, potpuno nerazumljivo i nedopustivo, misle da je prosecco isto što i prošek.
Naime, sastojci za koktele navedeni su na hrvatskom i na engleskom jeziku. I dok na engleskom ispod Bellinija ispravno piše prosecco, u hrvatskom prijevodu, vjerovali ili ne, piše prošek. Zar je zaista moguće da je itko čija je odgovornot odobriti koktelsku kartu, sam barmen, pa voditelj bara, pa šef F&B-a i naposljetku u direktor hotela; zar je moguće da svi oni ne znaju da prosecco nije prošek? Ili naprosto nitko u Adriaticu nije pročitao vlastitu kartu koktela.
Zaista nam je žao zbog ovakvih pogrešaka – ovdje nije riječ o tipfeleru već o sadržajno dramatično pogrešnom prijevodu – jer one kompromitiraju inače visoke Adriaticove standarde. Adriatic je u svim drugim segmentima dobro vođen hotel. No, s barom im nekako ne ide. U subotu smo naletjeli na prosecco izjednačen s prošekom, a u petak predvečer natočili su nam žestoko oksidirani, stari Deutz. I to se nije dogodilo prvi put otkad posjećujemo taj bar. Šteta.