Prije otprilike dva tjedna u Rovinju, u Starom gradu, otvoren je mali design hotel The Melegran. Melegran, što na lokalnom dijalektu znači šipak, nalazi se u kamenoj zgradi podignutoj u 19. stoljeću u ulici Garzotto, točno preko puta restorana Ulika stotinjak metara iznad ulaza u stari Rovinj. Melegran ima najduhovitije i najosobnije uređene sobe u Rovinju. Veći dio namještaja stigao je iz Londona, dizajn je duhovit, boje vibrantne, posvuda je puno zabavnih motiva i nježnih tekstura.
Na malim radnim stolovima stoje pisaći strojevi s umetnutim papirom, na kojem gost može napisati poruku hotelu. Ili pjesmu. Ili novelu. “Samoizražavanje je važan element za goste modernih hotela u ovom žanru, “ kažu osnivači. Melegranov žanr, neformalnog luksuznog butik hotela, dosljedno je ispoštovan u svim detaljima. Rasvjeta koju potpisuje dizajner Dean Skira, originalna je i sofisticirana ali to ćete primijetiti tek ako se zagledate u detalje: neonskom natpisu Melegran u zidu od zelenila na stubištu, ambijentalnoj rasvjeti u sobi ili led svjetlima s donje strane rukohvata na stubištu koja stvaraju posebnu atmosferu na stubištu. Cijeli projekt potpisuje arhitektica Edita Geci.
U kupaonicama je Cowshed kozmetika, tuševi mat zlatne boje su fenomenalni, radio/dock za iPhone dizajniran je u obliku malog Marshallova pojačala, ručnici su mekani i debeli par centimetara, ručnici za plažu brendirani, kreveti među najudobnijima u Hrvatskoj, dok je minibar prepun lokalnih stvari od San Servola i Bure do Bajadera i pristojnog izbora kapsula za espresso. Veliki televizor hvata sve važne globalne TV postaje, WiFi funkcionira vrlo dobro, klima uređaj perfektno, a mali bar s dobrom muzikom u prizemlju, u retropultu iznad pastelnog šanka drži sasvim solidan izbor pića po prijateljskim cijenama, uključujući i Pol Roger za 85 kuna po čaši.
The Melagran je autentičan, vrhunski, zaista luksuzni design hotel, koji ima tek nekoliko nedostataka. Ti se nedostaci lako daju ispraviti i oni zapravo govore o tome da vlasnici Melegrana nisu hotelijerski profesionalci; koš za smeće u kupaonici nema poklopac, ormar nema posebnu zatvorenu policu za cipele, a minibar premda se hotelski bar zatvara rano, u 11 navečer, ne drži ni vina ni žestoka pića. Sve se to, dakle, može popraviti za sedam dana. Hotel već sada za oko 1300 kuna za noć daje izvrsnu vrijedost za novac.
Osnivači The Melegrana Adrian i Lea Calvert
No, Melegran nije toliko bitan zbog originalnog dizajna i udobnih soba. Melegran je važan zbog drukčijeg pristupa koji donosi u hrvatsku turističku i hotelsku industriju, pristupa koji je toj industriji neophodno potreban.
U petak popodne razgovarali smo s osnivačima Melegrana, Puljankom Leom Lazarić Calvert, investicijskom bankarkom, i Adrianom Calvertom, australskim odvjetnikom, poduzetnikom i venture ulagačem. Lazarić i Calvert sreli su se dok su studirali na visokoj poslovnoj školi u Francuskoj, a Rovinj ih je fascinirao kad su se tamo vjenčali. Danas žive u Londonu, gdje se bave svojim core businessima.
The Melegran su osnovali kao poduzetnički projekt iz strasti, jer su ih zaintrigirali hoteli nove generacije u kojima su odsjedali putujući po svijetu. Kad su došli u Rovinj, zaključili su da je upravo to idealno mjesto da se počnu baviti hotelima. Lazarić i Calvert razumiju o čemu se radi u današnjem turizmu. Oni vrlo dobro znaju da turizam više nije samo pitanje nekretnina i klasičnih formi hotelskog servisa, nego da se moderni turizam bazira na identitetu. Stoga su odlučili od svog prvog hotela pokušati napraviti mjesto koje okuplja zajednicu, ljude koji se slično osjećaju, slično razmišljaju i imaju slične prioritete.
“Hoteli često, uključujući one luksuzne, stvaraju taj osjećaj lagane opterećenosti. Kad smo osmišljali Melegran htjeli smo napraviti baš suprotno. Htjeli smo stvoriti neformalno, potpuno opušteno mjesto koje jest glamurozno na svoj način, ali koje će goste prije svega zaigrati i otvoriti prema lokaciji, omogućiti im da u Rovinju dožive baš ono najbolje što o Rovinju znaju njegovi stanovnici i insajderi, a da u hotelu budu okruženi atmosferom i detaljima koji su bliski njihovom senzbilitetu,” kaže Lea Lazarić.
Hoteli poput Acea, Hoxtona, The Piga, i drugih predvodnika nove hotelijerske filozofije, tu su vrstu luksuza definirali još prije deset godina, toliko uspješno da neke njezine elemente danas pokušavaju usvojiti vodećih svjetski lanci luksuznih hotela. Prema toj filozofiji, hotel ne postoji da biste u njemu mijenjali agregatno stanje, postajali netko drugi, živjeli kao netko drugi. Uloga je hotela je da vam, koliko god bili daleko od kuće, osigura da se u njemu osjećate kao da ste doma, potpuno u svojoj koži, a izvan hotela kao dio lokalne zajednice.
Hotel je mjesto koje podržava vaš identitet, umrežava vas sa sličnim ljudima u hotelu i s ljudima u gradu u kojemu odsjedate. “Naše goste upućujemo u restorane, barove, na otočiće, plaže, izlete, na najbolja mjesta koja sami poznajemo i posjećujemo, “ kažu Lea i Adrian Calvert. Na lokacijama gdje 90 posto ponude čine zamke za turiste, to nije samo tehnička usluga, već i razvoj destinacije.
“Ovo je minijaturni hotel od osam soba i da je hotelijerstvo samo prodavanje soba, jasno je da iza ovoga ne bi bilo nikakvog biznis plana, “ kaže Adrian Calvert, “Naš je fokus dugoročni razvoj brenda. Jer kad imate jak, izgrađen i popularan brend, s njim možete otvarati nove hotele”.
To ne znači samo brendiranje u užem smislu (za brending brine zagrebačka agencija Fabular). “Hoteli poput Melegrana pronalaze svoju publiku tamo gdje ona živi i gdje putuje, ponekad i prije nego su ti ljudi otkrili destinaciju, i podjednako prate potrošačke i kulturne senzbilitete svojih gostiju. Cilj je gostima na potpuno neopterećujući način dati visoku kvalitetu u svemu od sobe i dizajna do hrane, pića i onoga što se zbiva u hotelu i oko njega. To znači konstantno prilagođavanje i osluškivanje tržišta i postupan razvoj usluge, brenda i kompanije. Sve to da bi gosti dobili taj jedinstveni feeling koji imaju kad odsjedaju u vašem hotelu.”
Jedan od primjera ovakvog širenja u manjem smo obimu vidjeli lani kad je londonski Hoxton podigao svoje glamping šartore na Obonjanu, promovirajući svoj brend na novom tržištu i osiguravajući svojim stalnim gostima da istraže novo mjesto i novi način smještaja, s osjećajem koji vole u Hoxtonu. U travnju smo pisali o amsterdamskom hotelu Lloyd Hotel & Cultural Embassy, sjedištu svjetske hotelijerske avangarde koji je zamutio granice između hotela i kulturnih centara.
Na temelju afirmiranja brenda, Calvert i Lazarić kane proširiti program The Melegrana. Prvo žele povećati broj soba, pa zatim otvoriti neke nove sadržaje poput beach bara s cjelodnevnim restoranom, a u idućoj fazi otvarati The Melegrana hotele po drugim dijelovima jadranske obale pa naposljetku pokušati i s gradskim hotelom u Zagrebu, pod drugim brendom.
Lazarić i Calvert golemo su osvježenje u hrvatskoj turističkoj industriji. Oni razumiju što današnji gost traži od modernog hotela, i imaju preciznu i realnu viziju razvoja branda. Što sve upravo tragično nedostaje skoro svim hrvatskim velikim hotelskim tvrtakama, osim jedne ili dvije. I stoga je rovinjski The Melegran potencijalno velika vijest za hrvatski turizam. Lazarić i Calvert razumiju da je poanta novog turizma u identifikacijskom iskustvu koje gost doživljava u pojedinom odredištu i u pojedinom hotelu. Niti jedna hrvatska hotelska korporacija još nije došla do te faza planiranja svojih programa i prostora.
