Silvio Jermann jedan je od najslavnijih talijanskih vinara. Njegova Vintage Tunina s prvom je berbom, 1975. i sadržajem i brendiranjem promijenila svijet talijanskih bijelih vina, da bi tijekom devedesetih Jermann postigao sadašnji status ultimativne svjetske zvijezde. U četvrtak ujutro prvo nas je njegova 19-godišnja kćerka Sylvia Tunina dočekala na prilično senzacionalnom imanju u selu Ruttars, ispod vinograda Capo Martino. “ I’m Sylvia, the daughter,” jednostavno se predstavila ova buduća enologinja, koja nas je provela kroz funkcionalne, moderne i pitoreskne podrume u Ruttarsu. Poslije obilaska podruma, sjeli smo na ručak i kušanje vina, i intervju sa Silviom Jermannom. Intervju ćemo objaviti idući tjedan, a sada samo donosimo dojmove s jednog neobično ugodnog obiteljskog ručka, koji se protegao na nekoliko sati.
Prvo smo uz mekani i slatki pršut, u blagovaonici s pogledom na redove pignola kušali nekoliko jednostavnijih, svježih vina. Zatim smo, neovisno od intervjua, počeli raspravljati o značaju Masterclassa Brda Home of Rebula, koji se ovih dana održavao u Brdima, sa slovenske strane granice, a na kojem je sudjelovala i Jermannova vinarija. Zanimljivo je spomenuti kako Jermann proizvodnju svoje blago macerirane rebule Visvik uskoro seli u Sloveniju, u Dobrovo.
Rasprava o značaju masterclassa za promociju rebule i Brda/ Collia prekinuta je tanjurima ugodno tvrdih rigatona s fenomenalno slatkim umakom od rajčice i tune i ponešto bosiljka i timijana. Uz pastu nam nisu donijeli sir, nego fete bijele palente. Skoro istodobno kušali smo nove berbe najčuvenijih Jermannovih vina, Vintage Tunine, Dreamsa i Capo Martina. Sva tri vina vrijede oko 95 bodova, no Tunina, čija je berba 97 svojedobno proglašena najboljim talijanskim bijelim vinom, i ovaj je put dominirala.
Slijedile su salate od netom ubranog povrća (salatina je bila ekscentrično gorka i svježa), koje smo sami začinili domaćim maslinovim uljem, vinskim octom koji rade u vinariji i limunom, pa jedan prilično fini, bogati brasato od govedine uz koji smo razgovarali o tome kako bi trebalo odgajati djecu vinara i vinogradara, uz nazočnost te djece (osim Sylvie Tunine i njenog oca, s nama je ručao i njen stariji brat Michele).
Brasato je bio dobar povod za usporedno kušanje dva crna pinota iz 2015. od kojih nam se više svidio Red Angel, zbog svoje elegancije, životnosti i zraka svjetlosti koje su doslovno izlazile iz čaše ovog vina s intenzivnim aromama trešanja i višanja.
Zatim smo uz vrlo stari sir orašastog okusa probali dvije verzije pignola, ekspresivnog crnog vina iz Brda koje nije osobito poznato u svijetu, ali koje može postati nova velika stvar na globalnom tržištu. Bogata, duboka, moćna riserva iz 2012. koja je intenzivno mirisala po ljubičicama i ciklamama, nadmašila je regularno punjenje iz 2013. čiji su tanini bili malo pregrubi.
Zatim je kuharica kod Jermannovih, gospođa Michaela, donijela mirisne svježe pečene kekse koji su se topili u ustima, s mirisnom marmeladom od voća iz voćnjaka na imanju koju je sama skuhala ovog ljeta. Uz kekse i marmeladu pili smo slatki picolit, koji je mirisao na pečene jabuke s medom. U vinariji Jermann u Ruttarsu proveli smo skoro pet sati kušajući vina i razgovarajući o vinu. Posve iskreno govoreći, dugo nam nije bilo toliko ugodno na poslu.
