Šestine su neobična četvrt s prezanimljivom novijom prošlošću. U šestinskim se gostionama, koje već dugo ne postoje, Josip Broz prije početka Drugog svjetskog rata družio s Miroslavom Krležom, smatrajući da će izvan grada lakše izbjeći jugoslavenskoj tajnoj policiji. Kraj šestinske crkve nalazi se Rendićev spomenik Anti Starčeviću. U Šestinama je živio i na Šestinskom je groblju pokopan veliki glumac Ivo Serdar, a ulica koja veže Gramaču s Gornjim Prekrižjem ispravno se zove Serdarova.
Baš je u šestinskoj crkvi prije skoro dvadeset godina Jutarnji list bio otkrio prvi slučaj svećeničke pedofilije u Hrvatskoj, a stariji su mještani pohrlili zaštiti župnika koji svejedno nije izbjegao sudskoj kazni. Nad Šestinama se, napokon, natkrilila palača grofova Kulmer, koju je kupila i preuredila obitelj Todorić, i koja sada dominira cijelim tim zelenim prostorom, možda najljepšim u Zagrebu.
Šestine, dakle, imaju baš sve: od bogate personalizirane historiografije, preko sukoba novih i starih, ruralnih stanovnika iz doba kad su one još bile selo iznad Zagreba, preko katkad izvrsne moderne arhitekture, pa do puno šume i autentičnog zvjerinjaka na otvorenom: nema stanovnika Šestina, Gornjeg Prekrižja, gornjeg dijela Pantovčaka ili Gramače koji kraj kuće nije vidio lisicu i srnu, a mnogi zaista, bez pretjerivanja, povremeno viđaju riđovke i poskoke koji se spuštaju s viših položaja na Medvednici.
Šestine, ponovimo, imaju skoro sve, ali već barem četrdeset godina nisu imale pristojan kafić. Dok se prije dva i pol mjeseca, u obnovljenom vatrogasnom domu preko puta samostana i blizu crkve, nije otvorio Non Plus Ultra, koji je odmah čim je proradio postao uvjerljivo najozbiljniji lokal u modernoj povijesti sjeverozapadnog podsljemenskog Zagreba.
Non Plus Ultra, kako su nam rekli susjedi iz obližnjih ulica, u vlasništvu je Marka Viduke, poznatog Dinamova centarfora australskog državljanstva, kojeg Franjo Tuđman nikad nije uspio nagovoriti da igra za hrvatsku reprezentaciju.
Non Plus Ultra, čija terasa gleda na park , zelenilo i sljemenske obronke, i s koje puca najčišći mogući pogled na dvorac obitelji Todorić, moderni je gradski kafić koji je dio najbolje i najurbanije ponude iz strogog centra Zagreba bezbolno preselio u ladanjsku šestinsku atmosferu.
Pa Non Plus Ultra nudi Cogito Coffee kave uključujući njihov popularni Cold Brew, izvrsne Medenkove sladolede, vina Ernesta Tolaj na čaše, Fentimansove tonike i sokove, atraktivno brendirane Teapigs čajeve i niz svježih juiceva.
U ovo mirisno doba kasnog blagog ljeta, nema ništa bolje nego uzeti laptop, sjesti na terasu Non Plus Ultra, , naručiti neko od spomenutih finih pića, pa provesti radno kasno popodne pod Sljemenom, a opet blizu gradu (Non Plus Ultra ima i dovoljno velik parking).
Naravno, Non plus ultra mora još puno učiti. Izbor piva je amaterski, a izbora žestokih pića uopće nema, jer prodaju samo Jack Daniels. Srdačno bismo im preporučili dva do tri malt whiskyja, pokoji vrhunski vermut poput Mulassana, slatkogorko zagrebačko piće poput Antiquea, te kratku listu jednostavnih koktela, s nekoliko varijanti gin tonica, jer to naprosto ide.
No, neovisno od ovih primjedbi, otvaranje Non plus ultra gigantski je korak za društveni život šestinskog kraja, I za sve Zagrepčane koji žele uživati u toj jedinstvenoj četvrti.
