Par videa snimljenih u bistrou koji je prodaje, zajedno je skupilo više od 100 milijuna pregleda na YouTubeu. Slijedio je instagram. Dimljena šunka od lubenice je novi viralni hit. Obrađena na poseban način, lubenica se može posluživati kao slano jelo, koje podsjeća na meso. Prije nekoliko dana u talijanskom restoranu Al Giardinetto smo baš jeli slani carpaccio od lubenice, koji ni teksturom ni okusom nije imao veze s voćem i zaista je podsjećao na carpaccio od govedine. Ali dimljena šunka od lubenice je next level.
Počelo je u New Yorku, u bistrou Duck’s Eatery koji je, nakon što je njihov izum postao hit na YouTubeu, unaprijed rasprodao sve do studenog. Jedna cijela šunka od lubenice prodaje se za 75 dolara. Ne treba zaboraviti da su ovakva jela najčešće obični Instagram trikovi kojima restorani pokušavaju dobiti nešto publiciteta. Šunka od lubenice na slikama izgleda ludo, ali nije riječ o jelu koje se može prodavati kao fast food, objasnio je za Eater suvlasnik Duck’sa Will Horowitz.
Lubenica se soliti četiri do šest dana, pa sušiti, dimiti osam sati i onda peći. Za svaku treba tjedan dana. Minijaturni bistro ne može isporučiti više od dvije dnevno. “Želimo je prodavati, i definitivno ćemo je nastaviti prodavati, ali hoćemo li iduće godine otvoriti jebeni štand s dimljenom lubenicom? Definitivno nećemo,” poručio je Horowitz.
Njega, objasnio je, neviđeno nerviraju ovakve opsesije jelima. Njegov stav je pomalo afektiran, jer Duck’s Eatery je popularan lokal koji se pojavljuje u gotovo svim tiražnijim američkim gastro blogovima i TV emisijama i pomno brine za svoj PR, ali njihovo istraživanje alternativa u prehrani je iskreno i zasad dosta uspješno. Horowitz je Duck’s Eatery otvorio 2012. sa sestrom Julie i specijalizirali su se za dimljena jela. Dimljena šunka od lubenice bio je eksperiment kojim su htjeli promijeniti način na koji ljudi razmišljaju o mesu, tema je održivost a ne trendovi, rekao je Horowitz. S istim je ciljem osnovao i startup za proizvodnju lažnog sušenog mesa od algi, kao alternativnog izvora proteina. “Ne želimo se oslanjati na nekoliko golemih usranih farmi koje većinu njujorških restorana snabdijevaju svojim jebenim mesom, ali ne želimo se oslanjati ni na te poremećene veganske burgere iz laboratorija koji nemaju nikakve veze s farmama,” kaže Horowitz.
Za njega je zato izbor tretirati voće i povrće kao meso. Nije riječ ni o kakvoj egzotičnoj ideji. Noma je na svoj meni uvela niz jela u kojima voće i povrće ima ulogu mesa, od šavarme od celera do “suhomesnatih”proizvoda od dunja i šljiva. Duck’s je odabrao lubenicu jer je “mesnata i velika i ludo izgleda u sredini, kao veliko pečenje”. Kod Horowitza svatko može dobiti cijelu šunku od lubenice, ali ako je na večeri samo dvoje ljudi nemaju srca naplaćivati 75 dolara pa rade dimljeni burger od dinje za 16 dolara koji se radi vrlo sličnim postupkom kao šunka od lubenice.
