Prošlogodišnji Zagreb Burger Festival posjetilo je oko 170 tisuća ljudi. Ove bi godine brojke trebale biti još veće, s obzirom na redove koji su se stvarali već prvog dana, na bolju organizaciju i atraktivniju ponudu. Na sve Dinamove utakmice prve Hrvatske lige koje se igraju na maksimirskom stadionu, ove sezone vjerojatno neće doći više od 100 tisuća ljudi.
Ne postoji ni jedna domaća rock zvijezda koja bi na nizu uzastopnih koncerata u jednom gradu uspjela skupiti 170 ili 200 tisuća ljudi. A Burger Festival nije usamljen slučaj. U Zagrebu, na Zrinjevcu, istodobno se održava Food Film Festival. U srijedu predvečer prošetali smo Zrinjevcem, koji je bio prepun dobro raspoloženih, baš veselih ljudi.
U Zagrebu se, dakle, istodobno održavaju dva velika festivala hrane, i oba su sjajno posjećena. Posve je jasno da su food festivali postali najmasovnija javna okupljanja u Hrvatskoj, puno privlačnija od nogometa, glazbe ili političkih prosvjeda.
Evo zašto. Prvo, food festivali su, gledajući na prvu loptu, ideološki i politički nepristrani. Oni vas ne kontaminiraju svijetom politike, koji se skoro svima u Hrvatskoj gadi, ni svijetom korupcije , mrżnje i nasilja, vezanim uz domaća nogometna natjecanja. Oni su relaksirajući, ugodni i neobavezni.
Drugo, oni su iz godine u godinu sve bolje organizirani, te se stalno inoviraju; food festivali spadaju među najinteligentnije zamišljene i izvedene javne smotre u Hrvatskoj. Treće, ljudi masovno žele jesti vani, a mnogi nemaju novca za restorane ili se plaše restoranskih procedura, pa su štandovi na food festivalima idealno rješenje.
Četvrto, hrana na food festivalima nije senzacionalna, ali nije ni loša; svake se godine pojavljuje poneki novi format i poneki novi sudionik, uključujući i nekoliko vodećih zagrebačkih restorana. Food festivali prerasli su u masovnu demonstraciju prehrambeno demokratskog , opuštenog i široko dostupnog provoda, te ih zaista treba srdačno podrżati.
