U nizu članaka kojima pokušavamo prikazati razloge uspjeha lokala različitih żamrova, od kvartovskih kafića poput Leonea, do velikih nacionalnih restorana poput Vinodola, red je došao i na jedan luksuzni restoran. Riječ je o japanskom Matsunokiju, otvorenom početkom ljeta u lošinjskom hotelu Bellevue.
Matsunoki se smatrao prilično riskantnim projektom; u upravi Jadranke, vlasnice Bellevuea skoro su godinu dana raspravljali vrijedi li se upustiti u milijunsku i logistički zahtjevnu investiciju.
Matsunoki je, međutim, svojih prvih nekoliko mjeseci odradio iznad svih očekivanja, s prosječno 50 do 60 couverta po večeri( Matsunoki radi samo navečer) , uz prilično visoke cijene.
Evo zašto je Matsunoki uspio. Prvo, iza njega stoji velika i moćna tvrtka, pa Matsunoki nije bio izlożen izravnom financijskom pritisku, kao većina privatnih restorana, te nije morao raditi kvalitativne kompromise.
Drugo, kvaliteta goleme većine ulaznih sastojaka u Matsunokiju najviša je moguća. Food cost za otoro iz Kalija ekscentrično je visok, U cijelom velikom Jadrankinu asortimanu skuplji su valjda još jedino pravi kavijar i wagyu. Pa ipak, Matsunoki baš svaki dan ima masnu , najfiniju tunu iz Jadrana.Isto vrijedi i za većinu drugih sastojaka: ne znamo, doduše, jesu li od našeg zadnjeg posjeta počeli raditi sa svjeżim wasabijem.
Treće, kuhanje i priprema sushija sashimija uzorno su stručni. Četvrto, Matsunoki raspolaże publikom koja bez problema może platiti 200 i više eura za večeru za dvoje. Prosječna cijena sobe u Bellevueu u srpnju i kolovozu vrtjela se oko 2500 kuna, a u susjednoj Alhambri oko 3500 kuna. Peto,Matsunoki ne izgleda kao hotelski restoran.
Hotelski restorani, i oni najbolji, nużno su dosadni i pomalo odbojni. Dosadni zato što hotelskim gostima uskraćuju osjećaj izlaska ( naprosto, očigledno je da ostajete u hotelu), dok su vanjskim gostima antipatični, jer moraju proći kroz hotel da bi došli do restorana.
Matsunoki je, pak, uređen toliko radikalno drukčije od Bellevuea da hotelski gosti večeru u Matsunokiju dożivljavaju kao večernji izlazak i provod, dok vanjskim gostima svakako pomaże činjenica da se do Matsunokija może doći preko velike Bellevueove terase , bez ulaska u hotel.
Matsunokijeva daljnja sudbina ovisit ce o usklađivanju food costa i izlaznih cijena, te o bezuvjetnom inzistiranju na kvaliteti. Dođite li Matsunoki u napast da se pretvori u sushi bar sa surimijima u majonezi, postat će besmislen. Vjerujemo da se to neće dogoditi.
