Trgovine i kafići na benzinskim crpkama golem su biznis i sada, poslije sezone, a osobito ljeti. I sami smo se u zadnjih nekoliko mjeseci milijun puta zaustavljali na raznim benzinskim crpkama porazbacanim po autocestama prema moru.
Sve tri kompanije, koje drže većinu crpki, INA, Tifon i Crodux, dijele dvije zajedničke značajke: njihove su trgovine skupe, a kafići i zalogajnice loši, s iznimkom lanca Marche na Tifonovim crpkama.
Međutim, i hrvatska verzija Marchea prilično je loša u usporedbi s ponudama u zalogajnicama boljih talijanskih crpki na autocestama, gdje se nude prilično svježi caprese, i sasvim pristojne plate pršuta i lososa, ili s trgovinama na francuskim crpkama, u kojima se među ostalim prodaje svježe sezonsko voće .
Evo što se može naći na našim većim crpkama, na cestama prema moru.
Le Marche u svojim restoranima nudi svježe cijeđeni sok od naranče, puno sendviča koji ne izgledaju loše i koji koštaju 27 kuna(i pršut i kulen), mnogo velikih kolača (goleme kremšnite izgledaju prilično privlačno, štrudle baš i ne), dok sam ulaz u Marche intenzivno miriše po svježe pečenom kruhu i pecivima.
I dok Le Marcheovi restorani predstavljaju najpristojniji dio standardizirane ponude hrane na autocestama, njegove su trgovine definitivno pretjerano skupe: Jana od pola litre košta deset kuna, a limenka Pilsner Urquella 15 kuna. Uobičajena cijena limenke ovog vrlo dobrog češkog piva kreće se između 9 i 10 kuna.
Croduxove su trgovine nešto povoljnije kad je riječ o pivu, koje je tri do četiri kune jeftinije nego u Tifonu, ali su znatno skuplje kad je riječ o dobrim snackovima. Seebergerovi indijski oraščići u Croduxovim dućanima koštaju 49 kuna, što je 10 do 15 kuna skuplje od njihove standardne, gradske cijene.
Asortiman robe u Tifonu i Croduxu vrlo je sličan: puno raznih grickalica, polica s po dvije čokolada niže i više klase, desetak piva, svi mogući sokovi, nešto energetskih napitaka, pokoje vino (naletjeli smo čak i na nesretnu Tgu za jug) hladnjak sa sladoledima i hrpa ne baš privlačnih sendviča.
Što je sve znatno bolje nego u INI. Trgovine najveće hrvatske naftne kompanije imaju daleko najgori izbor robe na hrvatskim autocestama. Neki su njeni dućani toliko loši da se stječe dojam kao da se o njima nitko ne brine, dok i oni najbolji zaostaju za Tifonom i Croduxom.
U INI su, naravno, svjesni tog problema, pa su prije dvije ili tri godine lansirali program Fresh Corner, koji je uveden na pojedine benzinske crpke, i koji obuhvaća svježe sokove od naranči, ponešto neplastificiranih sendviča, nešto širu ponudu peciva, te pokoje bolje piće u kafićima. No, Fresh Corneri su često prilično mali, te posve nespecifični u izboru, bez dovoljno dobrih domaćih proizvoda.
