Sve je opet u ravnoteži u svijetu luksuza, pariški Ritz otvorio je vrata nakon četiri godine renoviranja. Ritz je jedno od najinspirativniijh mjesta na kojima smo odsjedali; dekadentan, elegantan, diskretan, topao i vibrantan. Saloni namješteni antikvitetima muzejske vrijednosti, sobe s baldahinima, mramornim kaminima i pogledom na krovove i vrtove, savršena posluga kroz svih 600 ljudi koji tamo rade, conciergei koji vas ubacuju na nemoguća mjesta, kasni doručci, beskrajne noći u barovima punima nevjerojatno živopisnih gostiju, potoci šampanjca, oblaci cvijeća u lobijima, skriveni vrtni stolovi, smijeh i stalno kretanje, to ostane s vama nakon što se odjavite iz Ritza.
Hotel otvoren 1896. u elegantnoj palači na Place Vendôme vrhovni je simbol luksuza, istinskog luksuza kojega brazilski chef Alex Atala sjajno definira kao “sposobnost ljudi da nešto pretvore u emocije”. Ritz je, prije svega, mitsko mjesto hotelijerskog biznisa, hotel u kojemu je César Ritz zajedno s Augusteom Escoffierom prije stotinjak godin. postavio standarde modernog ugostiteljstva, od devize “gost je uvijek u pravu” do ideje da hoteli moraju biti takvi da gostima budu dom u stranom gradu, odatle trgovine, restorani i dobri barovi u hotelima. Ritz je bio prvi hotel u Europi s kupaonicama, telefonima i centralnim grijanjem u sobama. U sklopu hotela od 1988. radi Škola francuske gastronomije Ritz-Escoffier.
César Ritz
Za bezbroj mitova o Ritzu najzaslužniji je Drugi svjetski rat, kada je Ritz zahvaljujući načinu na koji ga je obitelj vodila i stotinama ljudskih sudbina s kojima je bio povezan, preživio prelazak iz staroga u novi poredak. Nacistički režim tijekom okupacije u Ritz je smjestio stožer Luftwaffea, Herman Göring obožavao je Ritz. Coco Chanel, u vezi s operativcem vojnoobavještajne službe Baronom Hansom Guntherom von Dicklageom, živjela je u jednom od elegantnih apartmana hotela koji je više od 30 godina bio njezin dom.
Coco Chanel
Kad se vratila u Pariz nakon godina života u Švicarskoj, gdje je otišla zbog poslijeratnog progona kojemu je bila izložena zbog veza s nacistima, Coco Chanel zadnje je dane života odabrala provesti u Ritzu, gdje su je toplo dočekali. U svom je apartmanu i umrla 10. siječnja 1971. Ritz je bio dom Francisu Scottu Fitzgeraldu koji ga je s puno nostalgije opisao u Blaga je noć , Kralju Edwardu VII., Marcelu Proustu koji je u divnom vrtnom kafeu hotela navodno napisao i dio “U potrazi za izgubljenim vremenom”, ali nitko za današnji status tog hotela nije učinio koliko Ernest Hemingway.
Ritz je od početka 20. stoljeća bio epicentar pariškog visokog društve, ali Hemingway je napravio prvu njegovu modernu imidž kampanju i pretvorio ga u simbol za idućih 50 godina(“Kad ste u Parizu, jedini razlog da ne odsjednete u Ritzu je ako si ga ne možete priuštiti”). Hemigway je Ritz, kako se to kaže, oslobodio od nacista 1944. Kad je stigao na Place Vendôme kao dopisnik Colliera, Luftwaffe je već bio iselio, ali Hemingway je u hotel ušao kao osloboditelj i na dry martinijima napravio legendarni račun u baru, jedan od najvećih koji je hotel ikad vidio. Ritz se Hemingwaya, svog dugogodišnjeg gosta i stanara, sjeća s puno nježnosti, svoj glavni bar nazvali su po njemu, sačuvali njegov apartman i postavili mu bistu u jednom kutu.
Ernest Hemingway u Parizu 1944. i ulaz u Hemingway bar u Ritzu
Imperial Suite, najveći apartman u Ritzu s replikom kreveta Marije Antoinette iz Versaillesa, francuska je vlada proglasila kulturnim spomenikom. Ritz je otvorio prvi dizajnerski spa na svijetu, s potpisom kuće Chanel, u kojemu se 1997. plivajući svoje svakodnevne krugove u bazenu, utopila američka veleposlanica u parizu Pamela Harriman.
Legendarni Ritzov bazen
U malom stražnjem lobiju Ritza sigurnosne kamere snimile su posljednje trenutke života Lady Diane i njezina partnera Dodija Al Fayeda, prije nego su poginuli u strašnoj prometnoj nesreći na Pont D’Alma. Al Fayedov otac Muhammed Al Fayed još uvijek je vlasnik Ritza. Kupio ga je 1979. nakon što je umro zadnji vlasnik iz obitelji osnivača, Charles Ritz.
Hotel je zatvoren u kolovozu 2012. jer se renoviranje više nije moglo odlagati. Prvo, Ritz je smješten u dvije palače iz vremena Louisa XIV, fasada je djelo dvorskog arhitekta Mansarta iz 17.stoljeća (gradnja je počela u 18. stoljeću), a francuska je vlada u međuvremenu promijenila kriterije za kategoriju hotela-palače pa ih Ritzu svom starom stanju tehnički ne bi zadovoljavao.
Hotel se trebao otvoriti krajem 2015. ali rokovi su pomaknuti na ožujak 2016. Onda je 19. siječnja ujutro u hotelu izbio golemi požar koji je gasilo 60 vatrogasaca. Dio obnovljenih prostorija je uništen pa su prve rezervacije odgođene za lipanj. Chanel spa, Hemigway bar, restoran L’Espadon, Imperial suite, Proustov salon za čaj… vraćeni su u perfektno stanje, samo što se početni proračun za obnovu sa 160 milijuna eura popeo na 400 milijuna. Nakon obnove Ritz će ostati itekako relevantan, najprestižniji i jedan od najluksuznijih hotela na svijetu, što se odražava i na cijeni. S početnom cijenom sobe od 1.475 dolara. Ritz je odsad dvostruko skuplji nego što je bio. Pogledajte kako izgleda.
