Surf’n’Fries je konačno u svom prirodnom ambijentu, objavio je nedavno na Facebook profilu franšize njen suosnivač Andrija Čolak, iznad fotografije s Bondi Beacha, jedne od najpoznatijih plaža na svijetu i surferskog epicentra, na kojoj nekoliko surfera sa surfovima u rukama čeka u redu na njihove krumpiriće. Surf’n’Fries je ušao u Australiju, jedno od najvrućih novih restoranskih tržišta na svijetu, što znači da sada radi u 50-tak lokala u 20-tak zemalja. Čolak upravo otvara Surf’n’Fries u Capetownu u Južnoafričkoj Republici.
Objavljuje Surf'n'Fries u Ponedjeljak, 1. listopada 2018.
Ovaj jednostavni, pomno brendirani koncept fast fooda, pomfrita s raznim umacima, nije postao uspješan samo zato što je pogodio nišu, u svijetu se svakih sat vremena pojavi inovativni i atraktivni koncept fast fooda, već zato što su njegovi vlasnici uspjeli razviti dobar sistem franšiziranja.
Osnivači Surf’n’Friesa Andrija Čolak i Denis Polić pioniri su hrvatske startup scene. Prvi lokal s krumpirićima otvorili su u Rijeci 2009. nakon što su prodali svoj prvi biznis, prvi hrvatski specijalizirani oglasnik za nekretnine, koji je Čolak osnovao s 22 godine nakon povratka sa studija marketinga u Vancouveru. “Ja sam bio mlađi i nejasno sam se sjećao ludo popularnog pomfrita koji je prodavao riječki Ekspres bar kad smo bili klinci, ali Polić ga se dobro sjećao”, ispričao nam je Andrija Čolak u jednom intervjuu za Kult Plave Kamenice, “Često mi je pričao o čovjeku koji ga je prodavao i tako smo zapravo došli na ideju za franšizu prženih krumpirića. Tek je bio izišao prvi iPhone. Steve Jobs je govorio da je ponovno izmislio telefon, a mi smo odlučili ponovno izmisliti pomfrit.”
Čim se pojavio u Rijeci, Surf’n’Fries je postao hit. U 27 kvadrata blizu riječke rive prodavali su i po 1000 porcija dnevno.“Negdje godinu dana nakon što smo otvorili, u lokal je ušao neki čovjek, zanimalo ga je što i kako radimo. Pitao je znamo li da je on još prije 30 godina prodavao krumpiriće u gradu”, priča Čolak. Bio je to čovjek iz Ekspres bara. “U razgovoru smo doznali da je na pomfritu zaradio ozbiljan novac, osigurao si dobru mirovinu, napravio kuće. Pitali smo ga kako, jer ovo nije biznis velikog profita. Odgovorio je da je 18 godina radio bez ikakve konkurencije, jer nitko nije ozbiljno shvaćao njegovu ideju. E, mi smo moderna, globalna, puno uspješnija verzija toga,” tvrdi Čolak.
Fast food industrija godišnje generira okreće više od 600 milijardi dolara, s koji se do 2020. procjenjuje na 4 do 6 posto godišnje. Poanta je pogoditi promjene i senzibilitet publike koji se munjevito mijenjaju. Tržište pokreću kupci u dobi od 25 do 49 godina koji žele jesti izvan kuće, spontano i neformalno, ali kvalitetno i po cijenama koje ih nimalo ne bole. Surf’n’Fries na tom tržištu zauzima nišnu poziciju, ali s velikim potencijalom rasta u raznim smjerovima. Osim posebne tehnologije rezanja i prženja krumpirića koja osigurava istu kvalitetu Surf’n’Friesa u svim njegovim lokalima u svijetu, ovaj franšiza specifična i po potpuno decentraliziranoj distribuciji.
Čolak objašnjava da žele što više koristiti lokalnu ekonomiju i prilagođavati se različitim kulturama korištenjem lokalnih sastojaka. Osim što olakšava suradnju s lokalnim franšizerima, ovaj pristup i smanjuje troškove. Surf’n’Fries na nova tržišta dolazi sa svojih 5 klasičnih umaka, a ostalih pet do deset signature umaka prilagođava lokalnoj publici. U Rumunjskoj je to bio Dracula sauce jer Rumunji vole češnjak, u Vijetnamu azijski umaci i sl.
Franšiza Surf’n’Fries je fleksibilna, prodaje se u tri modela, za cijelu državu, za regije ili gradove i pojedinačne lokale, što im omogućava da optimiziraju strategiju za svako tržište. Kupac može birati pet formata, klasični fast food restoran, kamion, prikolicu, shop-in-shop koji se najčešće uzima za shopping centre a uskoro i kiosk koji upravo razvijaju. Ulazna franšiza je od 2500 eura za mobilnu jedinicu do 10.000 za restoran. Na to se dodaju troškovi proizvodnje i opreme mobilnih jedinica odnosno uređenja fiksnih lokala.
Za primjer trailera, cijena investicije je 33.000 eura, 5000 za ulaznu franšizu i 28.000 eura za proizvodnju i opremanje. Kupac mora pronaći prostor od veličine 40 do 100 četvornih metara, a sve ostalo od projektiranja i vizualnog identiteta do naručivanja opreme, organiziranja distribucije i pripreme osnovnih materijala za marketing, radi Surf’n’Fries s partnerima. E sad, kako je tako očigledno uspješan koncept uspio ući na dvadesetak tržišta, a u Hrvatskoj ih gotovo nema, odgovor se može naći u intervjuu koji je Čolak jučer dao za Index.hr. Pod naslovom “Porezni teror u Hrvatskoj je blizak fašizmu”, Čolak je dosta direktno opisao na koji način država obeshrabruje i reketira svaki oblik zdravog poduzetništva u Hrvatskoj.
Uspoređujući svoja iskustva poslovanja na gotovo svim kontinentima s Hrvatskom, Čolak kaže: “U odnosu na razvijena tržišta, Hrvatska nije izašla iz komunizma kad je u pitanju poduzetništvo. Vjerujem da je danas gore nego ikad, uključujući bivšu državu.” Pritom posebno ističe visoke poreze i opću klimu u kojoj se na poduzetnike gleda kao na potencijalne kriminalce. “Čak do mjere da se u kunu broji novac u blagajni, izvlači gotovina na silu itd. Komunizam je možda i blaga riječ za ovo što se događa jer ovo je bliže fašizmu,” tvrdi Čolak.
Za hrvatske porezne reforme tvrdi da su pretkanje iz šupljeg u prazno. “Porezna izmjena bi bila da je PDV maksimalno 17%, za hranu i ugostiteljstvo 8%, da se ukinu svi parafiskalni nameti, da porez na dobit bude ispod 10% i da se plaće isplaćuju u brutu. I da se tada državni aparat presloži po tim parametrima i nastavi smanjivati poreze. Najveći problem je što je država još jednom postala svrha sama sebi,” kaže Čolak za Index, “Država svaki potez isključivo gleda iz svoje perspektive, nikad iz perspektive svojih građana, da ne kažem poduzetnika. U uspješnom poslu i svijetu koji prosperira gleda se iz perspektive onoga tko stvara, gleda se kako stvoriti sretnog klijenta ili kupca. Isto tako država gleda kako imati sretnog poduzetnika koji privređuje jer država živi najviše od poduzetnika, a onda od svega ostaloga.” U ovom trenutku, suosnivač Surf’n’Friesa nije nimalo optimističan prema budućnosti hrvatskog tržišta, ali ima dovoljno razloga za optimizam oko svog međunarodnog biznisa.
