Privatnost u restoranu već je dugo čista iluzija. Prvo, svi su gosti naoružani smartphoneima, pa dok fotografiraju hranu i ambijent mogu fotografirati i jedni druge i raditi s tim fotografijama štogod im padne napamet. Drugo, gradovi su puni nadzornih kamera koje zahvaćaju javne prostore, pa tako i terase i ulaze u pojedine restorane.
Treće, mnogi restorani uveli su i unutarnji videonadzor, među ostalim i zato da bi kontrolirali osoblje, pa vlasnici restorana na svojim mobitelima u svakom trenutku mogu uživo vidjeti što se događa u njihovom restoranu.
Ukratko, u vrijeme suvremene tehnologije ni u jednom javnom prostoru ne postoji prostor privatnosti. To je naprosto materijalna činjenica o kojoj nema smisla diskutirati. Pogotovo ne kad je riječ o restoranima, jer sami restorani potiču masovno fotografiranje u svojim prostorima: što je, pobogu, restoran bez Instagrama?
Pa ipak, prije samo sedam godina, iluzija o restoranu kao privatnom i diskretnom prostoru zadala je završni udarac Marcellinu, najboljem zagrebačkom restoranu svih vremena i jednom od najvažnijih hrvatskih restorana uopće.
Javnost je negdje pretkraj 2011. doznala za video snimku nadzornih kamera u Marcellinu, koje su zabilježile sastanak Ive Sanadera dok je još bio premijer i šefa mađarskog MOL-a Zolta Hernadya. Snimka je postala dokaz u sudskom procesu protiv Sanadera i Hernadya, zbog korupcije u prodaji INE Mađarima.
Na Marija Čerhaka, vlasnika i chefa Marcellina odjednom se srušio cijeli svijet. Iako su mnogi njegovi gosti htjeli su da se Sanadera procesuira zbog korupcije, i znali su da je Marcellino, kao i drugi zagrebački restorani posve diskretno mjesto, nisu mogli oprostiti restorateru koji je, po njihovu mišljenju, prekršio pakt o privatnosti u restoranu. Stalni su gosti prestali dolaziti, a kolege, isti oni koji danas mobitelom nadziru svoje restorane, javno su ga osuđivali.
Okej, Marcellino bi se zatvorio i bez slučaja sa Sanaderovim videom, jer restoran tako visokog ranga više nije imao snage izdržati krizu ( baš kao ni Valsabbion, koji je prestao raditi otprilike u isto vrijeme) ali je video sigurno ubrzao Marcellinov kraj.
Danas je potpuno jasno kako su Mario Čerhak i Marcellino postali žrtve masovne licemjerne predrasude o privatnosti u digitalnom dobu, koja u restoranima već dugo uopće ne postoji.
