Lako je govoriti da bismo sve probali dok se, recimo ne susretnemo s durianom. Ili fermentiranom haringom. Ili sirom s crvima. Osjećaji odvratnosti, gađenja, mučnine, straha, prate nas od prvog dana života s hranom.
Hranu koja nam je bila odvratna možemo s vremenom zavoljeti, neka druga hrana može nam se zgaditi iz razloga koji možda i nemaju veze s njenim okusima i mirisima, s nekom hranom koja nam se gadi namjerno ćemo riskirati da bismo nešto dokazali ili ćemo je kušati iz čiste znatiželje. Odvratnost samo pokazuje koliko je kompleksan naš odnos s hranom.
Šišmiš iz juhe s Guama
Amerikanac Samuel West, znanstvenik iza švedskog Muzeja neuspjeha, taj fenomen želi istražiti u Muzeju odvratne hrane koji se 31. listopada otvara u blizini glavnog kolodvora u Malmöu. “Ovo je zabavan, zanimljiv i interaktivan muzej,” rekao je West lokalnim medijima, “Možete kušati, mirisati, u nekim slučajevima i dodirnuti hranu.”
Vino od miševa
Među izlošcima hrane iz cijeloga svijeta su sirovi bikov penis na dasci na rezanje, pa još jedan kineski specijalitet vino s penisima triju vrsta životinja, sardinijski sir s crvima, cijeli pečeni zamorac iz Perua, juha od šišmiša iz Guama.
Sardinijski sir s crvima
Među najodvratnijim izlošcima svakako su truli morski pas s Islanda, mongolski napici od ovčjih očiju, a za neke posjetitelje to će svakako biti i najsmrdljiviji sir na svijetu prema znanstvenom vještačenju jednog britanskog sveučilišta ili kineska pačja jaja koja odležavaju desetljećima.
Kalle Pache, perzijsko jelo od kravljih i ovčjih glava i papaka
Najveći logistički problem bio je ukrotiti neobične mirise, točnije smradove polutrule hrane i fermentacija. West kaže da im daleko najveći problem stvara švedski specijalitet surströmming, fermentirana haringa koju po neugodnom mirisu svrstavaju u rang s durianom. Kustosi kažu da su više puta morali bježati iz ureda nakon što su otvarali neke izloške.
Peruanski pečeni zamorac
Ukupno će u muzeju biti oko osamdeset jela i namirnica, a cilj ovog postava je propitati naše predodžbe o hrani. Kustosi nas ne žele toliko šokirati koliko potaknuti da razmislimo koliko je naš odnos prema hrani kulturološki, koliko psihološki i zašto nam se gadi nešto što je drugim ljudima poslastica.
