El Torov chef Mario Mihelj kuha sve bolje i bolje. Zadnja dva puta u El Toru smo jeli izvrsno, premda smo došli nenajavljeno. U četvrtak u podne ondje smo pak prisustvovali promociji novog, jesenskog El Torova menija, na kojem nema ni jednog lošeg jela. Dapače, neka su i konceptualno i tehnički izvrsna, dok zapečeni jastog izgleda upravo spektakularno.
Chef Mario Mihelj i slastičar Luka Sopta
Zapečeni jastog
Naš je današnji ručak počeo tiraditom od tune s finom kremom s kuminom i odličnim, vrlo svježim zelenim biljnim umakom, te s nizom lijepih detalja poput precizno narezanih kolutića čilija i šnitica đumbira na samoj tuni.
Tiradito
Uslijedili su ravioli s koprom punjeni kozicama, s umakom od brokula i kuhanim brokulama, koji su bili okej. Vrlo gusta juha od muškatne buče s drobljenim oraščićima u čiliju, bučinim uljem i šlagom od gorgonzole, premda možda malo prekremasta, bila je izvrsna, dok su slideri od black angusa i obraza crne slavonske svinje bili prvorazredno sočni.
Ravioli s kozicama i koprom u kremi od brokule
Juha od muškatne buče s gorgonzolom i tostiranim oršačićima s čilijem
Tacosi s “korejskom” govedinom (riječ je o govedini s grilla narezanoj na tanke listiće) apsolutno su najbolje jelo s novog menija. Janjetina u casseroleu zapečena s puno korjenastog povrća također se pokazala jako finom, premda se komadiće s previše vezivnog masnog tkiva moglo odstraniti. Janjetina je poslužena s kremastom palentom s mascarponeom.
Slideri
Sva jela nam je gospodin Mihelj u četvrtak prezentirao, bila su dobra do izvrsna. Međutim, El Torov jesenski meni prirodno nameće određena pitanja o identitetu tog sve uspješnijeg i profesionalnijeg restorana.
El Toro se afirmirao kao restoran s latinskim dodirom sklon različitim street food formatima, koji drži i velike komade mesa poput četiri ili pet različitih steakova. Taj je melange unatrag pola godine vrlo dobro funkcionirao stvarajući prilično jasan El Torov identitet. Uostalom, tacosi i steakovi najprodavanija su jela u El Toru.
Janjetina u casseroleu
Zato nam nije posve jasno što ravioli u umaku od kopra i juha s bučinim uljem i gorgonzolom rade u latino street food restoranu sa steakovima, a tu su još i mascarpone i pecorino, što sve više podsjeća na Carpaccio nego na El Toro.
Desert od lješnjaka i manga novog El Torovog slastičara Luke Sopte
Nekako nam se čini kako bi bilo puno zanimljivije, i više u El Torovu duhu, da su probali sa fideuom, jelom od tjestenine koje je instantno komercijalno a nikad se nije kuhalo u Zagrebu.
Ili da umjesto talijanskih sireva za postizanje kremoznosti koriste cremu (crema nije sir, ali ima sličan efekt kao mascarpone) dok cotija, koja se već dugo lako nabavlja u Europi, predstavlja izvrsnu latino zamjenu za mlađi parmezan, granu ili pecorino. Jučer su nam rekli da su se igrali i sa jambalayom. Prava je šteta što se to katkad genijalno, ultra rustikalno jelo nije našlo na El Torovu meniju.
Hrana u El Toru jako je dobra. Latino područje djelovanja, koje su si momci iz El Tora zacrtali, može obuhvaćati milijun visokokomercijalnih, uzbudljivih i za Zagreb još posve novih jela, kraj kojih ravioli s kozicama i brokulom djeluju nekako generički i anemično.
