Na 22. Prvenstvu sommeliera Hrvatske na pozornici u lošinjskom five star hotelu Bellevue u finalu se našla zanimljiva trojka.
Lanjski prvak Hrvatske Siniša Lasan, sommelier dubrovačkog restorana Proto, sudac Decanterovih Svjetskih vinskih nagrada i ozbiljan kandidat za Master Sommeliera, suvlasnik i sommelier zagrebačkog Noela Ivan Jug, inače prvi hrvatski certificirani sake sommelier i Jugov kolega iz Noela Goran Petrić, regionalni sommelierski prvak za Kontinentalnu Hrvatsku.
Zadaci su bili vrlo teški, stres pojačan odbrojavanjem štoperice na ekranu, dvorana puna gledatelja. Atmosfera električna, a razlike među finalistima manje nego se očekivalo. Evo što se događalo.
U utorak ujutro Ivan Jug probudio se s teškom upalom sinusa. Nekako je uspio proći polufinalni ispit (koji su sommelieri kasnije komentirali kao “brutalno težak”) ali začepljeni nos i šmrcanje su se nastavili.
Kako je nos glavno oružje svakog sommeliera, gospodin Jug znao je da mora nešto poduzeti. Pa se odlučio na radikalne mjere.
Oko tri popodne bacio se u ne baš toplo kasnolistopadsko more, odspavao pola sata, da bi na završno natjecanje došao s oporavljenim nosom. I pobijedio.
Pojam curve ball u bejzbolu označuje osobito podmuklu felšanu loptu. Predsjednik Hrvatskog sommelierskog kluba Franko Lukež i uvoznik finih pića Goran Petković bacili su finalistima najgori mogući curve ball.
Zahtijevali su od njih da na temelju mirisa, bez kušanja, prepoznaju posve egzotična pića poput finskog bijelog whiskyja i talijanskog likera od šljiva.
Ta je disciplina masakrirala bodove sve trojice finalista.
Kad ste na pozornici, prirodno je da vas uhvati trema. Trema se kod finalista najviše vidjela u disciplini posluživanja, koja natjecateljima dopušta najviše improvizacije i priliku za najviše bodova na općem dojmu ali i gafove.
Zadnja disciplina, rastakanje magnuma
U ovoj disciplini Ivan Jug tremu je pretvorio u prednost. Noelov sommelier šarmirao je suce koji su glumili goste i zabavljao publiku ne upadajući u zamku niskog stila. Gospodin Jug pokazao je najvišu profesionalnost u disciplini ugostiteljstvo (hospitality), što je podjednako važan aspekt sommelierskog posla kao i čisto znanje o vinima.
Hrvatsku restoransku scenu pratimo desetljećima. Nikad dosad na njoj se nije predstavilo toliko marljivih i pametnih mladih ljudi kao na ovom natjecanju.
Opća razina ambicija i znanja prilično nas je impresionirala. Sommelieri su danas vjerojatno najnapredniji dio hrvatske ugostiteljske industrije.
Nino Dusper, utemeljitelj i počasni predsjednik Hrvatskog sommelierskog kluba, u svom je govoru naglasio kako je lošinjska Jadranka, tvrtka vlasnica hotela Bellevue, zaslužna za kvantni skok u hrvatskom turizmu jer je prva u zemlji shvatila da se u turizmu mora ulagati u ljude i u znanje, a ne samo u nekretnine i namještaj.
Gospodin Dusper nesporno je u pravu, o čemu svjedoči i sjajna organizacija ovogodišnjeg sommelierskog prvenstva.
Nevjerojatna je sramota za državnu televiziju, koja inače redovito izvješćuje o svakoj fešti od srdela na bilo kojem jadranskom molu, što nije poslala kamere ne Lošinj.
Sommelier je iza kuhara najvažniji čovjek u ozbiljnim restoranima, a ozbiljni su restorani dio kičme hrvatske turističke industrije.
Pa ipak, državno sommeliersko prvenstvo državnoj je televiziji bilo nevažno, baš kao i Ministarstvu turizma. Što je podjednako znakovito, jer obje te institucije svojim neznanjem i neaktivnošću iz godine u godinu ustrajno i uspješno štete hrvatskom turizmu.
