Ministarstvo turizma lani je izazvalo omanji skandal kad je opatijsku Villu Ariston proglasilo najboljim hrvatskim restoranom. Villa Ariston je, međutim, prilično ambiciozan projekt u usporedbi s porečkim Sv. Nikolom, kojem je ovo nesretno ministarstvo u četvrtak navečer na Danima turizma na Hvaru dodijelilo titulu najboljeg hrvatskog restorana za 2018.
Sveti Nikola, smješten na porečkoj rivi, korektna je riblja gostionica, gdje su nam u siječnju lanjske godine donijeli pečene skampe koje nisu znali ubiti prije no što su ih stavili na gradele, pa su dva ili tri pečena škampa još pokazivala dosta vidljive znakova života (hodali su po tanjuru oguljenih repova), što je sve izgledalo malo jezivo i morbidno.
No, to je manji problem, jer se greške naprosto dešavaju. Veći je problem poruka koju Ministarstvo turizma šalje ovim odabirom. Umjesto da izabere bilo koji od tri Michelinova restorana, što bi bio i dobar PR potez prema vani jer bi Ministarstvo pokazalo da cijeni svjetske domete hrvatske gastronomije koji podrazumijevaju golemo znanje, rad i (u Pelegrinijevu slučaju) poznavanje mikrolokalne kuhinje, Vlada je vrhuncem domaćeg kulinarstva proglasila bacanje ribe i rakova na roštilj.
Ukratko, ovim je potezom Ministarstvo turizma poručilo kuharima i ugostiteljima da ne budu ambiciozni, da ne moraju učiti i da nipošto ne smiju biti moderni. Izborom restorana godine, Ministarstvo turizma iz godine u godinu pokazuje da i ono, kao i cijela Vlada, hrvatsku restoransku industriju zapravo smatra turistički irelevantnom.
