Zagreb je, dakle, na Danima hrvatskog turizma održanima 24. i 25 listopada na Hvaru, proglašen najboljom hrvatskom turističkom destinacijom. Na prvi pogled, u toj odluci nema ništa sporno.
Zagreb se može hvaliti uvjerljivo najvećom koncentracijom solidnih do dobrih restorana u Hrvatskoj, najvećim brojem pristojnih barova, pa Esplanadom koja je nesporno najbolji hrvatski i regionalni gradski hotel sve do Beča I Budimpešte, pa zanimljivijim kulturnim sadržajima i puno privlačnijim shoppingom od svih drugih dijelova Hrvatske.
Naposljetku, Zagrebačka turistička zajednica, kojom pametno i poduzetno upravlja nesuđena ministrica turizma Martina Bienenfeld, od gradskog je Adventa napravila ozbiljnu međunarodnu turističku atrakciju, zbog koje glavni grad Hrvatske posjećuju gosti iz cijele Europe.
Zagreb, dakle, površno promatrajući, po mnogočemu ispunjava uvjete da bude proglašen najboljom hrvatskom turističkom destinacijom. No, ako malo ozbiljnije analiziramo infrastrukturu zagrebačke ugostiteljsko-turističke ponude, nismo sigurni da je Zagreb zaista trebao dobiti tu titulu. Evo zašto.
Prvo, veći dio sadržaja koji smo nabrojali živi od Zagrepčana a ne od turista. Restorani , barovi, muzeji i dućani u Zagrebu nisu toliko namijenjeni turistima, nego prije svega Zagrepčanima.
Cijelu tu potrošačku infrastrukturu financiraju pretežno građani glavnog grada, u kojem je ionako koncentrirana uvjerljivo najveća financijska moć u zemlji.
Jedini dijelovi Zagreba koji živi pretežno od turista, su Tkalčićeva ulica i njeni sateliti.
Međutim, osim dvije tri iznimke, ondje su smješteni najgori restorani i barovi u Zagrebu. Drugo, osim Esplanade i Hilton Double Treeja, Zagreb nema ni jedan dobar veći hotel. Takvo bi se stanje trebalo promijeniti otvaranjem Capitala i Hilton Canopya, ali Zagreb je zasad jedno veliko, ne baš lijepo uređeno hotelsko groblje. To je, nažalost, materijalna činjenica.
Treće, Zagreb zapravo ne stoji dobro na agencijskom i hotelskom tržištu, o čemu svjedoče cijene koje postižu zagrebački hoteli. Te se cijene , i to za five star hotele, vrte između 80 do maksimalno 200 eura zavisno o sezonama, što je dva do pet puta niže od cijena vrhunskih five star hotela na Jadranu, i uvjerljivo najniže među svim glavnim gradovima srednje Europe.
Već i zato zvuči prilično neuvjerljivo da grad u kojem čak ni jedna Esplanada ne može naplatiti sobu više od 200 eura (Sheraton i Westin danas su na Booking.comu koštali 135 eura), bude proglašen najboljom turističkom destinacijom u zemlji.
Činjenica je da je Zagreb unatrag pet ili šest godina strahovito turistički napredovao, te da bilježi stalni rast broja gostiju. No, pravi se turizam, onaj koji čini Hrvatsku prepoznatljivom u svijetu i koji postiže relevantne cijene, i dalje odvija na moru.
