Eric Rodez spada među ona kultna imena Champagne o kojima se zasad ne govori na promocijama velikih šampanjskih marki i o kojima se, opet zasad, rijetko piše u međunarodnim lifestyle magazinima. Ali se zato za Rodezove buteljke prilično teško izboriti.
Eric Rodez pripada sedmom naraštaju vinogradara i vinara iz Ambonnaya, jedne od najvažnijih lokacija za pinot noir. Mali Ambonnay ima svega 973 mještana prema zadnjem popisu stanovništva, i svaki njegov vinograd je grand cru. Ambonnay je toliko važan za crni pinot, da se Krugov najskuplji šampanjac, inače blanc de noirs koji košta između 1500 i 3000 eura po buteljki, zove baš Clos d’Ambonnay.
Eric Rodez
Eric Rodez godinama je bio Krugov enolog. Zatim je obnašao dužnost gradonačelnika Ambonnaya. Pa je neko vrijeme proveo u Alsaceu, fasciniran vinifikacijom njihovih velikih, uljastih, silovitih a uvijek svježih i elegantnih bijelih vina.
Pa je u zadnjih desetak godina postao jedan od najutjecajnijih i najtraženijih predstavnika growers Champagne pokreta. Riječ je o vinarima-vinogradarima, koji proizvode najuzbudljivije šampanjce na svijetu (i kojima Decanter i Wine Spectator predviđaju skoru finacnijsku propast zbog neisplativo malih količina).
Eric Rodez primjer je vinara koji posluje s ekscentrično malim količinama. Obitelj Rodez (posao polako preuzima Ericov sin Michel) posjeduje malo više od šest hektara vinograda, s kojih dobiva oko 45 tisuća buteljki godišnje. Usporedbe radi, obitelj Tomac proizvodi više pjenušca nego obitelj Rodez šampanjca.
Zbog mikrokoličine, Rodezovi su šampanjci trenutno među najtraženijima na svijetu. O Rodezu smo samo bili čitali do listopada lanjske godine, kad smo u našem najdražem srednjoeuropskom šampanjskom baru, bečkom Comptoir de Champagne, naletjeli na njegov Rose za nekih 17 eura po čaši. Popili smo nekoliko čaša i ostali prilično zapanjeni.
Vjerojatno se nitko nikada u povijesti industrije šampanjca nije toliko odmaknuo do stereotipa o roseu kao o frivolnom i ugodnom vinu kao Eric Rodez. Rodezov Rose je metalan, tvrd, moćan, s jakom kiselinom i s dubinom velikog crnog vina.
Kasnije smo u Comptoiru za šezdeset ili sedamdeset eura uspjeli kupiti buteljku Rodezova Blanc de Noirsa koji se, eto, po dubini i kompleksnosti, premda ne i po potencijalu dozrijevanja, može uspoređivati s Bollingerovim Vieilles Vignes Françaises, koji se proizvodi od necijepljenih loza crnog pinota, u nekim smiješnim količinama manjim do 3000 boca godišnje, isključivo u najboljim berbama.
Kako smo, dakle, unatrag godinu dana postali fanatični obožavatelji Erica Rodeza, baš nas je jako razveselila vijest da je zagrebačka tvrtka Allez.hr, poznata po Italicusu i Fentimansu, počela uvoziti Rodezove šampanjce.
U subotu navečer ponovo smo probali Blanc de Noirs, koji nas je opet oduševio fizičkom snagom, kompleksnošću okusa, jakim crnim voćem, vinskim aromama na nosu, te potpunom zaokruženošću koja se postiže dosageom. Niskim, oko 4 grama, ali ipak dosageom. Budimo realni, 99 posto šampanjaca i pjenušaca proizvedenih šampanjskom metodom zaista traži dodatak šećera u bilo kojem obliku.
Rodezov Blanc de Noirs je jedan ne od najboljih, nego zaista od najfascinantnijih šampanjaca koji se mogu nabaviti u Hrvatskoj. Prilično smo sigurni što ćemo piti za ovaj Božić
Gastropreporuka Rodezov Blanc de Noirs ultimativni je gastrošampanjac. Riječ je o vinu koje zbog velikog tijela i visoke kiseline može uspješno pratiti cijeli ručak ili večeru. Možete početi s dimljenim lososom ili tartar biftekom, pa prijeći na pastu s vrganjnima ili tartufima i završiti stekovima ili janjećim kotletima. Rodezov Blanc de Noirs podjednako će efikasno pratiti sva ta jela.
