Jamie Oliver je najbogatiji chef na svijetu. Njegovo bogatstvo procjenjuje se na više od 170 milijuna funti. Ali nekoliko loših poslovnih poteza moglo bi ga stajati svega. Jamie Oliver je prije nekoliko godina pokrenuo lanac fast casual talijanskih restorana pod svojim imenom. Otvorio ih je 37 u cijelom svijetu. U siječnju ove godine najavili su da zatvaraju 12 restorana, otkaze je dobilo 600 zaposlenih.
Za restorane koji su ostali otvoreni tražili su povoljnije cijene najma kako bi mogli nastaviti raditi. U tom trenutku situacija je bila tako loša, da je Jamie Oliver u propadajuće restorane morao uložiti vlastitih 3 milijuna funti da izbjegne bankrot lanca. To je bila samo trenutna, ne baš efikasna intervencija, jer su financijski izvještaji pokazali da su restorani nagomilali više od 71 milijun funti gubitaka, od čega su 2,2 milijuna ostali dužni zaposlenicima a 41 milijun bankama. Zbog rasta gubitaka Jamie Oliver nastavljao je ubacivati svoj novac u restorane.
Daily Mail je jučer objavio kako je chef potvrdio da je u spašavanje svojih talijanskih restorana dosad uložio 13 milijuna funti privatnog novca i da više nema, jer je ispraznio račune. “Nemam više novca,” rekao je Oliver novinarima, “Ne mogu više ugrožavati svoje ostale poslove ni zaposlenike. Dobra strana je da sada imam kontrolu nad restoranima i da ćemo izići na kraj s ovim.” S astronomskim gubicima koje su dosad nagomilali, Jamiea Olivera bi njegovi restorani mogli otjerati u osobni bankrot.
Oliver je dužan 2,2 milijuna funti zaposlenicima i 41 milijun bankama
Firma s kojom je otvorio restorane odavno je otišla u stečaj. Oliver je tada osnovao podružnicu koja je kupila jednu od kompanija iz te grupe i restorane stavio na nju. Ode li zbog restoranskih gubitaka u stečaj i ta firma, dugove će plaćati slavni chef osobno. Jedino što nije izloženo ovrhama, piše britanski The Sun, je privatna imovina bračnog para Oliver.
Jamie Oliver u javnosti pokušava ostaviti dojam da ima situaciju pod kontrolom, ali stvarnost je dosta obeshrabrujuća. Ove zime smo ušli u talijanski restoran Jamiea Olivera kraj Stadtparka u Beču. Teško je reći što je bilo tužnije, njihov generički otrcani meni slabiji od onih u zagrebačkim zalogajnicama, ili prostor koji je zjapio prazan u sezoni kad se ni u jednom popularnijem restoranu u Beču nije moglo dobiti mjesto za ručak.
Oliverova firma lani je zatvorila zadnji od tematskih Union Jack cafea i Oliverov časopis koji se punih deset godina dobro prodavao. Njegova dva Barbecoa steakhousea stavljena su u prodaju jer više nisu mogli poslovati s astronomskim cijenama najma koje su plaćali u centru Londona.
Što je to najslavniji chef na svijetu, i jedan od najomiljenijih, toliko krivo procijenio da mj prijeti osobni bankrot? Otprilike sve. Prvo, njegovi restorani nemaju nikakvu specifičnu ponudu niti mogu funkcionirati kao proširenje Oliverova televizijskog brenda. Talijanski restorani izgledaju kao fast food lokali otprije 20 godina, a Barbecoa je radio na preskupim lokacijama s preskupom opremom, od robata do argentinskih roštilja, i s pristupom za-svakog-po-nešto koja nikad nijednom restoranu nije nije donio ništa dobro.
Gosti gotovo nikad nisu bili zadovoljni kvalitetom kuhanja u Oliverovim restoranima, Barbecoa je 2014. dospio na crnu listu londonske sanitarne inspekcije zbog mišjeg izmeta pronađenog u kuhinji, a za hranu u njegovim talijanskim restoranima gosti su tvrdili da je grozna. Jamie Oliver naprosto je krivo procijenio svoj status.
Računajući na komercijalnost svog imena i televizijsku popularnost, otvorio je restorane na vrlo skupim lokacijama s banalnom i širokom ponudom koja je trebala donijeti veliki i brzi povrat, što je možda moglo prolaziti 90-tih, ali ne i danas. Gosti su sve zahtjevniji i osvješteniji, u velikim gradovima imaju sve veći izbor različitih žanrova u širokom rasponu cijena, traže ukusnu hranu, kvalitetnije namirnice, mjesta s karakterom i inovativni, moderni fast food. Ništa od onoga što je Oliver otvarao ne spada u te kriterije. Tako se Jamie Oliver pridružio dugom nizu celebrity chefova koji su težim putem shvatili da su televizijsko kuhanje i restorani dva potpuno različita biznisa.
