Kada odete na web stranicu Osterie Francescane, trenutno službeno najboljeg restorana na svijetu, možete pročitati detaljni Botturin meni s cijenama. Kada odete na Nominu web stranicu, možete pročitati ponešto o konceptima njihovih sezonskih menija, opet s detaljnim cjenicima. Neki drugi restorani na web stranicama uglavnom objavljuju fotografije, a oni koji nemaju potpuno o spremne web stranice uredno napišu kako je web stranica u izradi.
Oni koji se ne žele opterećivati web stranicama održavaju ih s osnovnim informacijama, a promoviraju se na društvenim mrežama. To je sve normalno, jer bez digitalne komunikacije restoranska industrija danas ne bi mogla funkcionirati.
Pa ipak, na web stranici inače vrlo dobrog zagrebačkog restorana ManO2, čijeg chefa Hrvoja Kroflina smatramo jednim od najboljih i najtalentiranijih hrvatskih kuhara u ovom stoljeću, vlada potpuni kaos.
Kada otvorite web stranicu restorana ManO2 na desktopu, na gornjem ćete izborniku pronaći ponešto o meniju, ali ćete vidjeti da se radi o informacijama iz 2016.godine. U donjem lijevom uglu stranice imamo najavu I još jednu menija I zaokruženu riječ više. Kad kliknete na riječ više, umjesto menija pojavljuje se pseudolatinski tekst koji se rutinski koristi u web dizajnu, razvoju tipografije, grafičkom dizajnu…kao zamjena za stvarni tekst koji će doći na predviđeno mjesto.
Pretpostavljamo da je taj tekst slučajno završio ispod najave za meni jer je netko digao djelomično nedovršenu stranicu. Kad stranicu Mana2 otvorite na mobitelu, situacija je nešto bolja: ispod egide “Mano2 standardni meni”, kao i ispod vinske karte, srećom piše “uskoro”.
Međutim, ispod egide “Mano2 Small and luxury gastronomy district” ponovno se pojavljuju dva Lorem Ipsum odlomka. Mano2 spada među one zagrebačke i hrvatske restorane koje zaista cijenimo. Međutim, ovakav odnos prema web stranici danas (zapravo već najmanje godinu dana) ima jednako značenje kao kad uđete u restoran, pa vas konobar odbije pozdraviti.
Da ne govorimo o tome kako, eto, jutros nismo mogli doznati što se ovih dana kuha u Manu2 jer osim na webu ni na Facebooku nismo ništa uspjeli doznati jer je zadnja objava od Valentinova a na Instagramu imaju jedan post, pa smo otišli na ručak u jedan drugi restoran sličnih cijena. Taj restoran ima urednu web stranicu s preciznim jelovnikom i cijenama.
Prema većini istraživanja, koja se oslanjaju na Googleove podatke, 61 posto korisnika neće se vratiti na mobilnu stranicu restorana na koja se teško učitava, a 40 posto od njih zbog toga će posjetiti stranice konkurentskih restorana. Oko 30 posto svih lokalnih pretraga na Googleu odnose se na restorane, dakle zapuštenost, sporost, loša optimizacija, nepreglednost, nekvalitetne fotografije i otežan pristup informacijama (meniji, cijene, radno vrijeme) mogu bitno smanjiti dotok gostiju restoranu.
Društvene mreže su presudne za privlačenje pažnje i komunikaciju s potencijalnim gostima, ali sva dosadašnja istraživanja pokazuju da nijedna strategija na društvenim mrežama nije dovoljna ako ljude na kraju vodi na nedovršene, zapuštene ili disfunkcionalne web stranice. Velik broj web stranica hrvatskih restorana je zastario dizajnom i tehnološki i nedovoljno informativan da bi potencijalnim gostima pomogao da donesu informiranu odluku o tome gdje će potrošiti svoj novac. Vjerojatno nismo jedini gosti koje je Manova web stranica nagovorila da promjene restoran.
