Okej, zagrebačkim ulicama vozi sve više taksista koji ne prepoznaju najpoznatije gradske adrese. News mediji prepuni su lamentiranja o groznom nedostatku medicinskih sestara. Puno bolje ne stojimo ni s liječnicima. Velike i male medijske organizacije već godinama očajavaju zbog manjka mladih, bar donekle obrazovanih i pismenih ljudi koji su voljni provesti bar desetak sati dnevno za kompjutorom i usput napisati dva do tri teksta. A ni hrvatska nogometna reprezentacija nikako da riješi problem na radnom mjestu lijevog beka.
Pa ipak, čini se da moramo konstatirati kako je zanimanje konobar postalo uvjerljivo najdeficitarnije u Hrvatskoj. Prošle smo se nedjelje u jednom vrlo uhodanom, profesionalnom restoranu suočili s dobronamjernim konobarom, koji nije poznavao osnove svog zanimanja, poput odnošenja tanjura sa stola ili točenja vina.
Ove smo se subote u posve novom zagrebačkom bistrou suočili s konobarom koji nije znao baš ništa ni o jednom jelu s menija vlastitog restorana. Najsmješnije, ili najgore od svega, jest da su se obojica konobara ponašala vrlo ljubazno i dobronamjerno. Ali, ljudi naprosto ne znaju.
Istodobno smo doznali da jedan veliki zagrebački restoran odgađa svoj novi večernji gastronomski program, jer ne može pronaći konobare koji bi taj projekt mogli dovoljno profesionalno ispratiti. Očigledno je, dakle, da se dogodilo ono na što odgovorniji dio restoranske industrije upozorava već nekoliko godina: kvalificirano je osoblje definitivno nestalo. A sada još u jednadžbu treba ubaciti barem desetak velikih hotela, koji se otvaraju iduće godine.
