“Ma gledajte, ja ne vjerujem da će kod mene itko doći samo zato što je gladan i žedan,” govorio je Vladimir Škrobo Bajo, dok nam je točio liker od drijenka. Vladimir Škrobo Bajo pitoreskni je baranjski poduzetnik koji je u selu Karanac podigao Ulicu izgubljenog vremena.
U toj ulici iza njegova restorana Baranjska kuća, smješteni su hambari i kućice posvećene starim i tradicionalnim zanatima, od stolarskog i kovačkog pa do radionice proizvodnje opeka iz blata i brijačnice koja ponekad i proradi za goste.
Ulica izgubljenog vremena, koju je Bajo , poljoprivredni inženjer i graditelj amater, počeo podizati još prije petnaestak godina, i koja danas služi za team buildinge, jedno je od zabavnijih mjesta koje smo vidjeli u Baranji.
Vlasnik Baranjske kuće Vladimir Škrobo Bajo
A sam restoran Baranjska kuća, neobično je korektan. U ponedjeljak za ručak prvo su nam donijeli velike daske s finim kulenom, čvarcima koje rade u restoranu, kobasicama, kravljim sirom i slaninom, te košaricu s izvrsnim, još vrućim crnim kruhom.
Uslijedila je bistra kokošja juha s puno povrća, krepka i čista, pa sasvim solidna, sočna teletina ispod peke s krumpirima, dok smo za kraj dobili tek ispečene, odlične štrudle od muškatne tikve i najklasičnije starinske knedle sa šljivama.
Često dolazimo u Baranju, i nismo navikli na osobito visoke kulinarske standarde. Ručak u Baranjskoj kući bio je tehnički bolji od kuhanja u svim baranjskim restoranima koje smo dosad posjetili. Meso je bilo lijepo očišćeno, krumpir mekan, juha čista, i ništa nije pokvareno suvišnim začinima, kao kad vam smuđa zaliju otopinom češnjaka. Baranjska kuća profesionalna je organizacija, koja nadmašuje lokalne ugostiteljske standarde.
