Ove su godine izbori za najbolji hrvatski restoran i za najboljeg kuhara zgusnutiji i uzbudljiviji nego lani. Što će se najbolje vidjeti kada naše odbrojavanje za Restoran i za Chefa godine 2018. dođe do prva tri mjesta. Međutim, i za ostale je pozicije na listi deset najboljih vladala žestoka konkurencija, o čemu svjedoči činjenica da osmo mjesto dijele hvarski Laganini o kojem smo pisali prekjučer, i zagrebački Carpaccio.
Otkako se otvorio u prosincu 2010. godine, Carpaccio je postao jedan od najpopularnijih zagrebačkih restorana. I taj status drži do danas. Dapače, 2018. godina mogla bi, barem po broju gostiju, biti najuspješnija u Carpacciovoj povijesti.
Vlado Lisak u Zagrebu redovito otvara sezonu vrganja
Carpaccio je autorski rad Vlade Lisaka, nesumnjivo najboljeg i najkompetentnijeg zagrebačkog restoratera. Gospodin Lisak, pripadnik Esplanadine škole koji je dugo godina vodio Okrugljak, osmišljava i nadzire baš sve elemente funkcioniranja Carpaccia, od sastavljanja dnevnih menija, preko izbora osvjetljenja i čaša do stalnog kontakta s gostima. Lisakov odnos s gostima jedan je od razloga Carpacciova uspjeha.
Hrana u Carpacciu uvijek je dobra, i nikada tehnički previše ambiciozna jer Lisakov cilj nisu Michelinove zvjezdice. No, sama kvaliteta sastojaka zaista je prvorazredna. Carpaccio je poznat i po prvim vrganjima u gradu, i po živim škampima kad na tržnici ima živih škampa, i po zaista vrhunskom mesu.
Carpaccio je ogledni primjer trajno uspješnog restoranskog biznisa u svim njegovim segmentima, što profesionalci iz restoranske industrije, koji biraju Restoran godine, lako prepoznaju pa se Carpaccio redovito plasira među deset najboljih hrvatskih restorana.
