Jedan od glavnih problema zagrebačkog Adventa je to što se, čim se odmaknete od par udarnih mikrolokacija poput Strossmayerovog trga ili Tomislavca, sve pretvara u naporni kvazispektakl lampica, industrijskih kobasica i lošeg kuhanog vina. Ipak, nije sve tako crno.
U ponedjeljak oko pet popodne na Adventu u Klovićevima vladala je solidna božićna atmosfera. Na lijepo osvijetljenom platou Gradec djeca su uživala u pogledu na grad s uzdignuth drvenih platformi, tinejdžerice su snimale selfije pred Panijevim kućicom a ispred portala od lampica s pogledom na Katedralu, ljudi su čekali u redu za fotografiranje.
Na platou radi desetak kućica, među kojima su nam pažnju privukle100 % Istra i Rasputin. Rasputin je kućica s ruskom hranom i votkama koju drži predsjednica zagrebačke ruske zajednice. Ispred velikog Rasputinovog portreta na roštilju se peče šašlik, reže se losos s kamčatke, u velikim poklopljenim loncima krčka boršč, a gosti se griju votkama destiliranima s pinjolima, šumskim bobica i sedmerostruko destiliranim votkama
kroz zlatne cijevi.
Šašlik, kavkaski ražnjići od marinirane janjetine koji se danas rade i od svinjetine i govedine, su malo veći komadi mesa posluženog na malim metalnim sabljama, koje se prije pečenja marinira u kiselim marinadama s puno luka i začina.
Rasputin šašlik radi od svinjske vratine koja mariniranjem dodatno omekšava pa je meso izrazito sočno, pikantno i ukusno. Dimljeni losos s Kamčatke prodaju u malim sendvičima od brioš peciva ali mi smo zamolili da nam narežu sami losos, koji je bio odličan, debelo rezan, s dosta jakim, malo stršećim okusom dima, vjerojatno toplo dimljen.
Boršč je bio jako ukusan, utješan i bogat, dovoljno kiseo, dobro začinjen i bez onih grubih zemljanih okusa koji ga nekad prate. Ne razumijemo se u rusku hranu, ali Rasputinov boršč bio je sasvim dobar izbor za hladno popodne, posebno kad smo sve zapečatili s par votki od pinjola.
Kod Rasputina prodaju i par ruskih pjenušaca, među njima i onaj legendarni Sovjetski s Krima, neizostavni element nostalgične Yu ikonografije te konjak s Ararata odležan 6 godina, o kojemu baš i nemamo osobito mišljenje. Boršč košta 30 kuna, sendvič s lososom 35 kuna, šašlik također, a jedan shooter votke je 15 do 20 kuna.
Nakon neočekivane rane ruske večere kod Rasputina nismo imali snage jesti i “istarski sushi (m)” kobasice, ombola i boškarina na razne načine u 100% Istra, ali bilo nam je drago opet sresti poznata lica. Vlasnici kućice nekad su držali istarski restoran Kod Pavela na Gračanima, gdje smo jeli fritaje s prvim šparugama i monumentalne steakove od boškarina. Kod Pavela se zatvorio kad je došla kriza i danas radi u Tisnom, s planovima otvaranja još jednog restorana u marini u Jezerima.
Osim vrlo konkretne istarske hrane i raskošnog izloga s kobasicama i ombolom, 100%Istra ima i pristojan izbor vina na čaše, Matoševića, Meneghettija i Kabolu po 23 kune. Na ostatku Adventa u Klovićevima pažnju još privlače boce Luc Belairea, omiljenog reperskog pjenušca koji se prodaje na Pani kućici, i lijepa Cukerajeva kućica u kojoj smo pojeli dosta lošu mini krafnu.
