Dežman je još od otvorenja naš omiljeni bar. Andrea Klemenčić od Dežmana je stvorila jedno od najelegantnijih i najugodnijih zagrebačkih okupljališta, Pošto je efikasna i pametna gospođa Klemenčić napustila Dežman zbog angažmana u dubrovačkom Local Baru u One Suite Hotelu, vođenje Dežmana preuzeo je ugledni sommelier Marko Rundek. Međutim, prije otprilike mjesec dana gospodin Rundek prešao je u ManO2, a u Dežmanu više nema vina. Barem ne dobrih i zanimljivih, uz svega par iznimaka.
Prije tjedan dana pokušali smo naručiti odlični i ne baš skupi šampanjac Louis Barthelemy, koji se uredno nalazi na karti. Barthelemyja, međutim, u Dežmanu nije bilo, a konobar nam je rekao da se vinska karta smanjuje pa se neka vina izbacuju. U ponedjeljak predvečer poželjeli smo popiti čašu crnog vina. Dežman u stvarnosti, neovisno o onome što piše na karti, na čaše trenutno toči pet crnih vina, od kojih su sva posve nezanimljiva i nevažna.
Pa smo pitali za bijela. Čim je ljubazni konobar spomenuo Provićev Chardonnay, odmah smo ga naručili, da bi se pokazalo kako je zadnja boca otišla prošli tjedan, i da ni Provića više neće biti, valjda u duhu smanjivanja karte. U Dežmanu dakle više nema dobrih vina, ali su nas odmah s vrata ponudili kuhanim vinom, kao da smo u nekom B kafiću.
Čini se da Dežman, donedavno najbolji bar u Zagrebu, polako gubi koncepciju i identitet. Što je golema šteta. Nadamo se da će susjedni Dežman Mini bar, jedini zagrebački hardcore bar, zadržati svoje žestoko ja.
