Kao što smo bezbroj puta naglašavali, ljudi i njihovo znanje glavni su preduvjet da luksuzni hotel funkcionira kao zaista veliki hotel. Zato smo u naslov teksta stavili troje važnih ljudi, koji zagrebačku Esplanadu čine najboljim hotelom u krugu od nekih 300 do 600 kilometara, zavisi kojim smjerom putujete. Esplanade, dakle, nije samo najbolja u Hrvatskoj, nego u Sloveniji i u sjeveroistočnoj Italiji sve do Venecije, nema ni jednog gradskog hotela tog ranga. To ne tvrdimo mi, nego naši prijatelji, slovenski i sjevernotalijanski vinari koji bar 200 dana godišnje provode na putu.
Niti jedan toliko dobar gradski hotel ne postoji ni u Austriji sve do Beča. O Sarajevu i Beogradu nema smisla ni govoriti. No, Esplanada zaista nije Esplanada zbog veličanstvenih lustera u restoranu Zinfandel, ni zbog svoje fasade, nego zbog ljudi koji ondje rade.’ Što se najbolje vidjelo na božićnom ručku za novinare, održanom u Zinfandelu u srijedu popodne. Stjepan Okun, maître d’ Zinfandela pobrinuo se za savršenu sinkronizaciju servisa koji je u sekundu točno uspijevao poslužiti šezdesetak ljudi. Sve je izgledalo graciozno, bez najmanjeg grča.
Doajen sommelier Ivan Šneler složio je jako dobar wine pairing, pri čemu su se osobito istaknuli Crvikova malvasija uz sipu, i Korlat Supreme uz lungić, dok je Ana Grgić s lakoćom potvrdila svoj visoki status među hrvatskim chefovima. Rillette od fazana s hrskavim suhim vrganjima i kremom od vrganja, te ultramekana sipa s listovima kapara spadaju među ona jela, zbog kojih ćemo se ove zime vraćati u Zinfandel. Esplanade je božićni ručak za novinare pretvorila u važnu feelgood instituciju zagrebačkog javnog života.
