Peruanski restoran Coya trudi se ostaviti spektakularan dojam. Pred zgradom na donjem dijelu Piccadillyja, nešto ispod Ritza gdje je Coya smještena, parkirana su dva žuta Lamborghinija s kuvajtskim registracijama. Na stepenicama stoji uniformirani vratar kasnih srednjih godina koji izgleda kao umirovljeni policajac iz klasičnih engleskih krimi serija poput Midsomer Murders, da bi restoran počeo na prvoj, gornjoj recepciji gdje provjeravaju rezervaciju prije nego što vas pošalju u podrum. Tamo se još jednom morate prijaviti, prije nego što uđete u briljantno uređen restoran.
Kombinacija diskretnog svjetla, zabavnih i parodičnih slika poput pop art prikaza Ruinarta s etiketom Ruined Champagne, vrlo udobnih stolica, puno jastuka, nešto autentičnih detalja poput cijelih masivnih drvenih rezbarenih vrata dovučenih negdje iz Južne Amerike i DJ-ja koji cijelu večer pušta glazbu Coyu čini fenomenalnim mjestom za izlaske. Ondje biste mogli provesti cijelu večer.
Coya je, kako se zna, peruanski gastrotainment restoran s podružnicama u Americi i Aziji. Druga londonska Coya otvorena je u Cityju krajem lanjske godine.
Coyin meni bazira se na cevicheu, tiraditu, malim zgodnim jelima i par zanimljivih velikih jela u željeznim zdjelama.
Prvo smo naručili selekciju cevichea, u kojoj su dobar dojam ostavili brancin s dvije vrste kukuruza i ljubičastim lukom, te tuna sa sezamom i čilijem. Zatim smo probali vrlo fine okruglice od brancinam hrskave bebi lignje s limetom i zadovoljavajuće ljutim zelenim čilijem, te naposljetku čileanskog brancina ( ta riba zapravo nije brancin) s kremastom rižom i peruanske krumpire sa šumskim gljivama i crnim tartufima.
I sve je to bilo okej, možda nešto slabije od odličnih churrosa s limetom i dulce de leche koje smo dobili za desert, ali Coya zaista, i Michelinovoj zvjezdici usprkos, nema nikakve veze ni s gastronomijom ni s autentičnom peruanskom hranom.
Ondje se samo ugodno jede u lijepom i skupom ambijentu.
Barem petnaestak hrvatskih restorana kuha s više ambicije, strasti i karaktera od londonske Coye, mjesta koje okuplja kćeri šeika (dvije su sjedile kraj nas naoružane narukvicama vrijednima tisuće funt, zureći bez riječi u Instagram Storyje prije nego što su napustile restoran s dva gutljaja kave i podijeljenim malim desertom), pa instagramske foodie turiste i nešto Londončana koji misle da Coya zaista kuha pravu peruansku hranu.
I tu bi tekst o Coyi, solidnom mjestu za izlaske sa solidnom hranom, mogao završiti kada se ne bi radilo o masovnom poslovnom modelu koji unatrag petnaestak godina skoro pa dominira višim rangom restoranske industrije.
Coyu je, naime, utemeljio indijski investitor Arjun Waney, koji je prije toga suosnivao Zumu, Roku i još nekoliko manje poznatih restorana i klubova. U jednom od njih, otvorenim u istom bloku kao Coya, partnerica mu je Gwyneth Paltrow.
Waneyev poslovni model bazira se na tri elementa. Prvo, ajmo pronaći što komercijalniji, po mogućnosti lagano egzotični format. Prije desetak godina to je bio sushi, a danas je to peruansko kuhanje. Drugo, ajmo osigurati da ta hrana uvijek bude dobra ali nikada predobra, jer to naša masovna publika s velikom
platežnom moći zapravo ne treba. I treće, ajmo sve to staviti u glamurozni ambijent. A kad se jedan format potroši, bio to sushi ili ceviche, zamijenit ćemo ga nečim sto je više u trendu, možda filipinskom kuhinjom, s jednakim glamurom i ciljanom jet set publikom.
Riječ je o jednostavnom i čistom poslovnom modelu, koji pokazuje da ni skuplji restorani ne moraju uvijek biti o hrani. Waney, čovjek čija je biografija na Wikipediji trenutno nedostupna, već petnaestak godina demonstrira kako graditi ili razrađivati uspješne restorane, što je važno. Sama hrana tu je definitivno u drugom planu. Kao i vina, osobito južnoamerička, koja su u Coyi pretjerano konvencionalna. Pisco Sour bio je, međutim, briljantan.
COYA
Piccadilly 116, London
HRANA -4/5 VINO -4/5 SERVIS -4/5 AMBIJENT -5/5
sve kreditne kartice