Jednostavno rečeno, 2018. godina u Istri je bila poprilično dobra. Nakon stresne berbe 2017. s obilnim kišama u rujnu, malvazije su u boci ispale bolje od očekivanoga. Još se jednom potvrdilo da je malvazija sorta koja u Istri može izvući solidan rezultat i u teškim godinama, bolji od drugih sorti koje danas čine istarski sortiment. A kako ona čini većinu istarskoga vina, svima koji smo u vinskom sektoru to je značilo zadovoljavajući rezultat u 2018. godini.
Solidan jubilej 25 godina Vinistre ovoga je proljeća uveličao i Steven Spurrier, čovjek koji je dao nemjerljiv doprinos demokratizaciji svjetske vinske scene. Na zaista posebnoj vođenoj degustaciji kroz stilove malvazija, Spurrier je konstatirao nekoliko važnih činjenica koje su me dojmile. Prvo, malvazija omogućava snažniju ekspresiju teritorija od drugih sorti, primjerice sauvignon blanca, sorte koja stilski dominira u tržišnoj niši svježih i pitkih vina s karakterom, što je odlično za afirmaciju posebnih vinograda u Istri, slijedeći veliki korak koji očekujemo.
Nadalje, različita stilistika današnjih malvazija po Spurrieru daje jako dobre rezultate, od inoksa, macerata, odležavanja u različitim drvima, amforama, do jako dugo odležalih pjenušaca klasične metode te desertnih vina dobivenih prosušivanjem ubranoga grožđa. To ukazuje na tehnološko napredovanje proizvođača.
Treće, Spurrier je ustvrdio da je kiselina vjerojatno ključna karika malvazije, njena kičma koja nosi dugovječnost i daje veći potencijal odležavanja, iako je komercijalna malvazija vino koje pijemo u prvoj godini, te je stoga proizvodimo najčešće u svježoj verziji iz inoksa.
Na kraju, ohrabrio nas je tvrdnjom da je današnja malvazija iz Istre moderno vino koje svijet traži, pa ima sve preduvjete da postane “next big thing”, nova atrakcija na svjetskoj sceni. Vrlo velikodušno od Spurriera, možda teže za ostvariti, no bilo je to jako lijepo čuti na ovogodišnjoj Vinistri.
Pored Spurrierovog gostovanja, još su dvije važne stvari obilježile period od prošlogodišnje berbe do danas. Jedna je svakako odluka Europske komisije da smanji napetosti oko terana i kompromisnim rješenjem omogući nam korištenje naziva sorte, a druga je donesena Strategija razvoja vinarstva u Istri do 2030. godine.
Prva je zapravo pobjeda nad prljavom populističkom politikom Dejana Zidana, slovenskog ministra poljoprivrede koji je ovom predstavom bespotrebno nanio štetu objema stranama, umjesto da otvori prostor zajedničkoj slovensko-hrvatskoj afirmaciji terana na širem tržištu Europske unije.
Druga je posebno važna za istarske vinare. Strategija razvoja vinarstva Istre do 2030. godine odlična je platforma za iskorak u novu, ozbiljniju razinu biznisa i pravi test za Istrijane u nadolazećoj dekadi. Ne samo vinara, već i lokalne politike te ponajviše turističkog sektora. Od vinskog se turizma podosta očekuje, a za to će trebati raditi zajedno.
Vinari su dokument dočekali s poslovičnim oprezom, svjesni da konkurencija kod nas i vani raste, te da nova vremena traže više standarde kontrole kvalitete, afirmacije teritorija i promotivnih aktivnosti. Dokument je donesen s velikim očekivanjima, a predstoji nam ozbiljan posao strukturiranja Vinistre za nove zadatke, gdje ćemo morati uložiti više novca i energije u zajedničke aktivnosti. U kojoj će mjeri ove želje istarskih vinara korespondirati s aktivnostima na nacionalnoj razini, ovisit će u dobroj mjeri o sadržaju novog Zakona o vinu.
Stvar je vrlo delikatna, mi vinari vrlo teško pretačemo svoje prijedloge u zakonsku formu, pa će mnogo ovisiti o količini iskrene političke volje za konsenzusom među zakonodavcima. Ključni preduvjeti za jačanje prepoznatljivosti i konkurentnosti su jake regionalne asocijacije vinara, te nacionalno tijelo koje bi po uzoru na naše uspješne susjede moralo raditi na marketingu. Ako je država spremna za iskorak u tom pravcu, pomoći će u strukturiranju vinara. Ako toga u novom Zakonu ne bude, propustili smo priliku i izgubit ćemo vlak za budućnost, a time i korak sa našim konkurentima na globalnoj sceni.
