Krajem 2017. zagrebačka Klara lansirala je liniju proizvoda pod imenom Superkruh, koja obuhvaća integralni, miješani kukuruzni, domaći i classic. Superkruh se reklamira kao vitaminski osobito bogat i proizveden bez konzervansa.
Riječ je, dakle, o pokušaju ove stare zagrebačke tvornice kruha i peciva da uđe na tržište specijalnih i “zdravih” kruhova s masovno distribuiranim i jeftinim proizvodom. Superkruh se može kupiti u brojnim supermarketima, te košta osam kuna, što je zaista jeftino za posebne kruhove.
Klarin kukuruzni miješani Superkruh probali smo prije dva dana. Riječ je, nažalost, o jednom od najgorih kruhova koje smo kušali za dugo vremena. Prvo, on nema nikakav okus po kukuruzu, kao što gotovo uopće nije žut. Zaista ne znamo zašto osim iz marketinških razloga nešto tako nekukuruzno u svom nazivu sadrži riječ kukuruz.
Drugo, Superkruh nema nikakvu koricu. Njegova je korica bezlična i sasvim mekana, kao kod onih groznih američkih i engleskih bijelih kruhova iz supermarketa koji predstavljaju kvalitativno dno globalne pekarske industrije, i koji se baš kao i Klarin Superkruh prodaju u prozirnim plastičnim vrećicama.
Treće, Superkruh nema baš nikakvu teksturu. Pokušali smo od njega napraviti sendvič, ne predebeli, sa skromnim slojem namaza, par šnita kulena, i par kriški rotkvica i svježeg krastavca. Čim smo taj troslojni sendvič uzeli u ruke kruh se doslovno počeo raspadati, kao da je od papira. Klarin Superkruh zorno pokazuje zašto hrvatsko pekarstvo spada među najzaostalije segmente domaće prehrambene industrije.
