Tri godine nakon što je osnovala Jedem doma, Željka Maras o svom poslu još priča s entuzijazmom početnika. Jedem doma je jedina bespoke usluga svakodnevnog kuhanja u kući. Naručite li izravno ili preko interneta ručak ili večeru kod Jedem doma, njihovi kuhari će vam se javiti, saslušati vaše želje, otići nabaviti svježe sastojke, doći vam kući, skuhati nekoliko slijedova i očistiti kuhinju za sobom.
Jedem doma odgovara na svaki pojedinačni zahtjev i specifične potrebe klijenata, bez obzira na to radi li se o obitelji s malom djecom, klijentima koji trebaju večeru za veliko društvo, ljudima koji žive sami i ne vole kuhati, veganima, LCHF, paleo dijetama…Možda vam se entuzijazam Željke Maras s početka teksta sada čini neobičniji, ali razlozi su dosta jasni. “U tri godine narasli smo tri puta. Počeli smo s dvoje kuhara, sada ih radi deset i zapošljavat ćemo još, jer širimo posao. Pokazalo se da servis poput Jedem doma ima puno veće tržište nego što se misli.”
Jedem doma na tržištu se pojavio krajem 2015. kao novi biznis model koji je spajao elemente ugostiteljstva i pomoći u kući. U to vrijeme, kao i danas, mogli ste naručiti usluge privatnog chefa, mogli ste čak i naručiti kutije s namirnicama i receptima ako ste htjeli kuhati sami, ali nije bilo profesionalno organiziranog servisa prilagođenog potrebama nove publike, koja nema vremena i ne izlazi često u restorane, ali želi dobro jesti kod kuće.
Jedem doma krenuo je s kuharima entuzijastima, ljudima koji su imali iskustvo iz profesionalnih kuhinja, ali nisu profesionalni chefovi. Počeli su s jednim kuharicom, danas ih imaju četvero u stalnom radnom odnosu. Nude pet vrsta usluga, svakodnevno kuhanje u kući tijekom radnog tjedna, kuhanje vikendom, specijalne večere i ručkove za proslave i rođendane i kuhanje u firmama.
Priprema glavnog jela s desertom za dvoje košta 200 kuna, za cijelu obitelj 300 kuna, tome još treba dodati troškove namirnica. Kuhari mogu pripremiti i hranu za idući dan, ili za smrzavanje, Jedem doma za klijente peče nekoliko vrsta kruhova. Najčešći korisnici su obitelji s djecom, no pojava Jedem doma otkrila je i novu važnu potrošačku skupinu kojoj se u Hrvatskoj gotovo nitko ne obraća:”Single žene s djecom, razvedene ili udovice, pokazale su se jako važnom korisničkom skupinom. To nas je isprva iznenadilo, riječ je o sociološkom fenomenu o kojemu na početku nismo razmišljali a trebali smo, jer je logično. Žene u pravilu preuzimaju kuhanje u tradicionalnoj podjeli uloga u obitelji, ali jednom kad toga nestane, one koje ne vole i ne žele kuhati to žele outsourcati i tu smo se pojavili idealno rješenje za njih.”
Željka Maras nije imala nikakve profesionalne veze s hranom i restoranima, njen poslovni background je u medijima, marketingu i PR-u. “Ja obožavam kuhati, to mi je prirodno, ali nismo svi isti. Često sam među prijateljima i ljudima na poslu čula rečenicu Kada bi me bar sada doma čekalo nešto skuhano. Ja nisam imala iskustva u profesionalnom kuhanju i ugostiteljstvu, ali kao poduzetnica nisam mogla ignorirati očiglednu potrebu na tržištu. Naravno, većina ljudi s kojom sam razgovarala me odgovarala od toga, posebno vlasnici restorana. No, nekad je bolje ne znati dovoljno. Da sam znala kakvi su izazovi, možda zaista ne bih osnovala Jedem doma. Ovako, još smo tu i rastemo,” kaže.
S iskustvom koje imaju nakon tri godine, Jedem doma nisu samo rastući biznis, nego i ljudi s posebnim uvidom u stvarne prehrambene navike Hrvata. Hrana je zaista važan dio naše kulture. Od posebnih ručkova nedjeljom, preko druženja uz roštilje do obiteljskih izlazaka u restorane, maničnih prazničnih šopinga u supermarketima, do kulta tržnica, osobnih mesara i nove eksplozije festivala hrane, reklo bi se da Hrvati hranu jako vole, puno kuhaju i jedu i paze što jedu.
No, kako znamo, većina navedenog češće spada u folklorno hvalisanje nego stvarni život. Prevelik broj ljudi u Hrvatskoj hrani se industrijskom hranom iz supermarketa, cijena je presudna kvaliteta je sekundarna, jede se premalo svježe sezonske hrane s tržnica, fast foodovi i loše dostave cvjetaju, a pekarnice ni danas ne moraju dizati groznu kvalitetu kruha jer ovo što prodaju naprosto odlično ide. “Rekla bih da je većina tih problema rezultati nekih prisilnih vanjskih faktora,” kaže Željka Maras, “Naše je iskustvo da ljudi zaista žele bolje jesti, i da kad im je na raspolaganju pomoć u praktičnim stvarima, često donose bolje odluke o hrani. Kad smo tek počeli dolaziti u neke obitelji s djecom, klinci nisu htjeli ni probati povrće ili ribu. Zbog ritma života, školskih obveza, roditeljskih obveza, hranili su se u pekarnicama i bili su nepovjerljivi prema hrani koju dotad nisu jeli, normalna dječja reakcija. No, čim su počeli redovito jesti dobro skuhanu hranu sa svježim sastojcima, to se promijenilo. Neki su se jako zainteresirali, ne samo za hranu nego i za kuhanje.”
Slično je i s odraslima. Sva istraživanja, primjerice, pokazuju da Hrvati jedu premalo ribe. Situacija je bolja samo u nekoliko velikih gradova na obali i u Zagrebu. Zanimljivo je, međutim, da većina tvrdi da voli ribu. “Ne mislim da ljudi lažu. Većina zbog posla i obveza ne stiže rano ujutro na ribarnicu, nisu sigurni da znaju dobro odabrati, ne da im se čistiti ribu i nemaju iskustva u pripremi. Kad im riješite te prepreke, itekako jedu ribu. Mi imamo dosta narudžbi za jela od ribe. Ljudi doslovno koriste Jedem doma da bi ribu uvrstili u svakodnevnu prehranu.”
Novac, suprotno općem mišljenju, također nije presudan faktor u osvještenijem pristupu hrani. U Jedem doma kažu da imaju bogate klijente koji nisu nimalo zahtjevni i ljude prosječnih primanja kojima je vrlo važno što jedu. “Generalno, ljudi se hrane po navikama iz djetinjstva koje povremeno prilagođavaju pokojem prehrambenom trendu. Hrvatska kućna kuhinja je kuhinja variva, juha, gulaša, saftova i pečenog mesa. Sarma je apsolutno najpopularnije jelo, iza nje punjene paprike. Ljudi ih toliko vole da je često uzalud objašnjavati da je riječ o izrazito sezonskim jelima. Žele ih uvijek.”
Među trendovima, najviše utjecaja trenutno ima LCHF (low carb high fat) koncept. Bio i organsko su čarobne riječi. “Ljudi jako vole te oznake iako znaju da su one ponekad čisti marketing a da s druge strane mnoge biodinamičke i organske namirnice nemaju oznake jer se proizvođači naprosto nisu htjeli baviti time. Mi znamo koji su proizvodi koji, ali klijentima nije uvijek jednostavno objasniti razliku,” kaže Željka Maras.
Vegana, vegetarijanaca, keto fanova i sljedbenika restriktivnih dijela, kažu, imaju vrlo malo. “Jedan jako važan faktor u ovom poslu je izravan kontakt s ljudima,” kaže Željka Maras, “Većina toga odvija se u razgovoru naših kuhara i klijenata. Kuhari moraju odgovoriti na zahtjeve i navike, redovito se educiraju i usavršavaju, ali mi radimo na posebno osjetljivom području, ulazimo ljudima u domove i frižidere, kuhamo njihovoj djeci. Pravilan pristup, inteligencija i inicijativa za naše su kuhare važni koliko i tehnička znanja. Zato ih pažljivo biramo.”
Izbor kuhara za servis poput Jedem doma je i pitanje sigurnosti. “Razvili smo sistem procjene koji primjenjujemo već od pisanih molbi. Kandidate zatim testiramo na cijelom zadatku, od dogovora preko nabava do kuhanja, tražimo da skuhaju određeni broj jela u našoj kuhinji, gledamo kako se ophode, mnogo o kandidatu možete otkriti već kad odete s njim na tržnicu. S onima koji prođu kasnije vidimo koliko se mogu prilagoditi ovom specifičnom poslu. Ovim pristupom stvorili smo sjajan tim uglavnom mlađih ljudi koji mogu još puno dati i napredovati. Uskoro ćemo zapošljavati još.”
Razlog novog zapošljavanja nije samo par stotina obroka koje Jedem doma skuhaju mjesečno, nego novi biznis koji je proizišao iz njihovih uvida i iskustava. “Vidjeli smo da postoji potreba za kvalitetnim, svježim pripremljenim sastojcima za kućno kuhanje. Mislim prvenstveno na temeljce, umake i pripravke koji zahtijevaju više vremena i znanja, ponekad i bolje opremljene kuhinje. Na tržištu nema kvalitetnih gotovih proizvoda koji su netom skuhani i možete ih kupiti u trgovini, odnijeti doma i s njima brzo skuhati odličan ručak ili večeru,” objašnjava Željka Maras, “Dobar temeljac je pola rižota, dobar umak ponekad je pola večere. Želimo takav kvalitetan, svjež manufakturni proizvod ponuditi u cijeloj Hrvatskoj.”
To će, kaže, možda malo smanjiti potrebu za njihovim servisom u kući, ali vjeruju da može značajno povećati bazu korisnika i u konačnici povećati interes za pristup kuhanju koje Jedem doma promovira, a njima omogućiti da u ponudu uvedu kompleksnije, ambicioznije kuhanje i dosta atraktivne specijalne usluge koje zasad ne žele otkrivati. Do tada, kažu, glavna im je preokupacija što njihovi klijenti žele sutra za ručak.
Fotografije Šimun Šitum
