U Duchi d’Aosta prvi smo put spavali prije nekih osam godina, kad smo išli na Springsteenov koncert u Udinama. I odmah smo se zaljubili. Crveno-bež zidovi, stari drveni lift, veliki brončani hrt na ulazu, male osvijetljene vitrine s antiknim predmetima u hodnicima, recepcija puna tamnog drva, spa i bazen s neoklasicističkim stupovima kao i pogled na glavni tršćanski trg Piazza Unità, čine apsolutno neodoljiv ambijent u jednom od najkarakternijih gradova talijansko -slovensko-hrvatsko-austrijske kulturne i političke povijesti.
Sam hotel gosta ušuškava, smiruje, čini melankoličnim i zadovoljnim. Štirkana posteljina primjer je starinskog luksuza, krevet je perfektan, televizor optimalno velik, kupaona ugodna, dovoljno prostrana i funkcionalna, s kvalitetnom mirisnom kozmetikom, a namještaj logično starinski.
Jedino mini bar s katastrofalnim sadržajem, bez ijednog vina osim prosecca, bez ijednog žestokog pića i s groznim slatkišima, narušava opći dojam. Voditelju F&B-a trebalo bi reći kako njegova minibarska politika ugrožava ugled najboljeg hotela u ovom dijelu Italije.
Duchi d’Aosta poznat je i po Harry’su, restoranu, bistrou i slastičarni koji su nastali kao ekspozitura svojedobno slavnog, a danas zloglasno kičastog Harry’s Bara u Veneciji.
Piccolo, fine dining odjel tršćanskog Harry’s a ove je godine dobio Michelinovu zvjezdicu. Harry’s, nažalost, ne radi do 19.veljače. U Harry’su smo jeli tri puta, i uvijek je bilo vrlo dobro do odlično. Pogled s terase na glavni tršćanski trg i rivu doista nema cijenu.
Duchi d’Aosta tvrdi da vuče korijene još iz 14. stoljeća. Sadašnja zgrada potječe iz 18. stoljeća, a moderni je hotel otvoren u devetnaestom stoljeću. Pod imenom Duchi d’Aosta ova lijepa tršćanska palača posluje od 1972. godine. Cijene su tršćanske, što znači niske: sobu na trećem katu s lijepim pogledom na Piazzu Unità i more, platili smo 1045 kuna.
