Tiradito se smatra posljedicom izravnog utjecaja japanskih kulinarskih tehnika na latinsku Ameriku. Tiradito, jedno od peruanskih narodnih jela, zapravo je feta sirove ribe rezane kao za sashimi, u jako začinjenom umaku. Tiradito se bitno razlikuje od cevichea, ne samo po načinu rezanja ribe (kod većine cevichea riba se reže na manje kockice), nego i po uporabi umaka.
Kod cevichea riba se marinira u citrusnom umaku, što znači da se zapravo kuha u kiselini koja kida molekule bjelančevina kao kod većine carpaccia. Kod tiradita, riba se prelijeva umakom neposredno prije posluživanja, što znači da ostaje zaista sirova.
El Toro u Šubićevoj priprema prilično uzorni tiradito od tune. Tuna je lijepo debelo rezana na šnite od barem pola centimetra ili deblje, pliva u izvrsnom zelenom umaku od ulja s korijanderom i mladog luka, dok kremastost osigurava krema od indijskih oraha, a tanko narezane rotkvice i mladi luk daju El Torovu tiraditu ponešto hrskavosti.
Osim sirovih kamenica, ne možemo se sjetiti ni jednog zdravijeg i aromatičnijeg ručka u Zagrebu, koji ne košta previše. Torov tiradito stoji 90 kuna. Uz tiradito smo popili par čaša uobičajeno izvrsnog pošipa Nerica, koji se prodaje za 32 kune za čašu.
