U očekivanju Michelinova novog digitalnog Vodiča za Hrvatsku koji bi trebao izaći 11. ožujka i Michelinove crvene knjige Main Cities of Europe, koja izlazi 27. ožujka, prvi put s dva hrvatska grada, Zagrebom i Dubrovnikom, sastavili smo listu najvažnijih hrvatskih restoranskih destinacija.
Na listi nema otoka, jer oni postaju relevantni tek u toplije doba godine, a ovaj smo put, nažalost, morali izostaviti Split. Premda je Split razvio uspješnu bistronomsku scenu, previše projekata trajalo je tek jednu sezonu, pravih gastronomskih restorana trenutno nema (osim možda Perivoja) dok su se bolji riblji restorani sveli na jedno ili dva imena. Evo, dakle, najvažnijih hrvatskih restoranskih odredišta.
Zagreb nužno mora biti na prvom mjestu svake ovakve ili slične liste, jer je Zagreb najveće hrvatsko tržište i jedino koje radi cijelu godinu. Zagreb relativno dobro stoji s gastrorestoranima (Nav, Zinfandel’s, Noel, ManO2) ima još ponešto dobrih restorana više klase, i najbolje burger shopove i pizzerije u Hrvatskoj.
No, opća razina kuhanja nije visoka, problem sa stručnom radnom snagom vrišti više nego drugdje, srednji rang restorana često je razočaravajući, a Tkalčičeva se, uz dvije do tri iznimke, pretvorila u rivu nekog turistički neambicioznog jadranskog gradića. Osim toga, Zagreb ima provincijalno malo etničkih restorana.
Istra je s Monteom dobila prvu hrvatsku Michelinovu zvjezdicu, ima sjajnu Batelinu, probuđeni Wine Vault, uvijek otmjeni San Rocco i još ponešto dobrih autorskih restorana. I ponešto zaista privlačnih konoba poput konobe Alla Beccaccia.
Međutim, Istra ni danas nema restoran kakav je jednom bio Valsabbion, velik dio ljetne ponude strogo je konfekcijski, dok zimska d akle lokalna publika, razmjerno malo troši, pa konobe i restorani koji rade cijelu godinu moraju reducirati svoje vinske karte. Istri, osim u Rovinju, očigledno nedostaju gosti više kupovne moći.
Dubrovnik 27.ožujka, izlaskom ovogodišnjeg Michelinova izdanja Main Cities of Europe i službeno ulazi na restoransku kartu Europe.
Dubrovnik je već lani dobio Michelinovu zvjezdicu, a servis vina u pojedinim je dubrovačkim restoranima (Proto, 360, Nautika) na iznimno visokoj razini, što je uvijek dobar znak za razvijenost lokalne gastronomske scene. S druge strane, Dubrovnik pati od mase bezobrazno skupih mediokritetskih restorana, i od lošeg hotelskog kuhanja. Dubrovnik, dakle, ima jako puno prostora za napredak.
Uz Plavi podrum, jedan od najboljih hrvatskih restorana uopće, tu su još dva fine dining restorana Draga di Lovrana i Navis, Bevanda koja se, čini se, oporavlja, klasični Johnson, niz malih i gastronomski zanimljivih konoba te sve atraktivniji Laurus Grill. Problem su veliki hoteli, sam centar Opatije s puno preloših restorana i zalogajnica, Rijeka kao grad bez ijednog pravog restorana. Jedini dobar restoran na području Rijeke je Jist u Viškovu.
Zbog Pelegrinija i Chef’s Stagea Šibenik mora biti na svakoj listi glavnih hrvatskih gastronomskih odredišta. Bilo bi sjajno kad bi se u tom beskrajno lijepom gradu otvorila pokoja gastronomska konoba ili klasični riblji restoran malo višeg ranga.
