Ovo nije samo nostalgično pitanje. Zaista važni restorani definiraju gastronomsku i turističku scenu svog grada i njegov društveni život. Restorani uglavnom imaju rok trajanja, koji je najčešće puno kraći od ljudskog (premda londonski Rules radi neprekidno od 1798. godine a zagrebački Okrugljak više od sto) pa je normalno da se gase poslije deset, petnaest ili dvadeset godina. No, neki zaista ostavljaju dugi utjecaj i još dulja, katkad nesvjesna sjećanja. Evo liste osam najznačajnijih zagrebačkih restoranskih zatvaranja unatrag dvadeset godina.
Marcellino je, dakle, bio najvažniji zagrebački i jedan od dva najvažnija hrvatska restorana modernog vremena (drugi je bio Valsabbion). Marcellino je postavio sasvim nove gastronomske i servisne standarde: njegov vlasnik Mario Čerhak prvi je u Hrvatskoj razumio da restoran mora pružati cjeloviti doživljaj. Marcellino se otvorio u Frankopanskoj ulici ujesen 2001. godine, u prostoru u kojem se danas nalazi jedan bezvezni restoran prerušen u kulturnu udrugu ili klub, da bi se zatvorio 2012. u Jurjevskoj, gdje danas više nema ničega. Marcellino se zatvorio zbog Velike krize. Svjedočenje vlasnika protiv Ive Sanadera u jednom od brojnih suđenja bivšem premijeru, tek je ubrzalo neminovni kraj velikog Marcellina.
U prostoru današnjeg Noela, chef Dino Galvagno otvorio je Petu četvrtinu, prvi progresivni i svjetski relevantni zagrebački restoran. Premda je kratko trajala, Peta četvrtina uvrstila se među najvažnije hrvatske restorane uopće, jer je postavila načela moderne nacionalne kuhinje, kojih su se kasnije držali i Tvrtko Šakota u još radikalnijih formi, kao i Galvagnovi učenici Filip Horvat i Deni Srdoč.
Paviljon je bio prvi gastronomski restoran otvoren u Zagrebu otkako je hrvatska postala samostalna. Paviljon je radio u spektakularnom ambijentu jedne od najvrednijih zgrada u Hrvatskoj, s prekrasnom terasom koja gleda na Tomislavov trg. Chef Stanko Erceg u Paviljonu se bavio klasičnom visokom kuhinjom, uz u ono vrijeme najbolji izbor vina u gradu.
Uz Paviljon su se uvijek vezala imena HDZ-ovih tehnomenadžera, dakle grupe koja je dala sve predsjednike i pokojeg potpredsjednika Vlade između 1992 i 2000. godine (Gregurić, Valentić, Mateša, Vedriš). Paviljon se zatvorio sredinom dvijetisućitih u priličnim dugovima, kad su svi ti ljudi već bili daleko od politike. Prostor u kojem se Paviljon nalazio više ne služi u ugostiteljske svrhe.
Matoš je bio drugi pokušaj otvaranja gastronomskog restorana u ratnom i poratnom Zagrebu. Matoš, smješten na samom Trgu bana Jelačića iznad popularnih gradskih knjižara, s pogledom na Gajevu i Trg, trebao je postati središte onodobnog zagrebačkog društvenog života, ali ga publika nikad nije prihvatila, pa se brzo zatvorio. Zanimljivo je da ga je pokrenuo Đuro Miladin, dugogodišnji direktor Esplanade i brat Pere Miladina sa Šalate. Poslije Matoševa zatvaranja, u tom se reprezentativnom prostoru promijenilo niz loših klubova i kafića.
Šumski dvor gastronomski je bio posve nevažan: radilo se o tipičnom dosadnom mesnom restoranu prastarog tipa. Međutim, sama zgrada na uglu Cmroka i Gornjeg Prekrižja spada među istinske zagrebačke arhitektonske ikone. Zatvaranjem Šumskog dvora, ta je zgrada počela nezaustavljivo propadati.
Klub Maksimir bio je prvi gastrotainment restoran u Zagrebu, a vjerojatno i u Hrvatskoj. Hrana je katkad bila jako dobra katkad površna, no Klub Maksimir nije propao radi hrane, nego zbog predugih noćnih partyja koji su polako uništili restoransku funkciju tog lokala, a nisu donosili nikakav novac. Danas je na toj lijepoj lokaciji kraj maksimirske šume jedna irelevantna gostionica.
U manje od godinu dana trajanja ( od 2017. do 2018.) Xatò je Zagrepčanima pokazao kako treba izgledati moderna nacionalna kuhinja. Danas se u Xatu nalazi RougeMarin City, dok je Xatov duh uskrsnuo i procvao u Navu u Masarykovoj.
Poslije više od pola stoljeća neprekidnog rada, lani je tvrtka Catering Kvatrić zatvorila gostionicu Dva goluba. Zatvaranjem Dva goluba nestali su zadnji formalni tragovi starinskog zagrebačkog ugostiteljstva
Mundoaka je trajala nekih pet godina. Važna je zbog dva razloga. Prvo, Mundoaka je uvela street food u Zagreb i Hrvatsku. Drugo, u Mundoaki je chef Tvrtko Šakota, jedan od najboljih hrvatskih kuhara, postao široko poznat i popularan.
