Velike hrvatske vinarije i dalje se velikim dijelom oslanjaju na litrene boce. Ustrajanje na litrenim bocama opravdava se visokim udjelom tih boca u ukupnoj prodaji. Premda je riječ o argumentu koji vrijedi respektirati, argumenti koji govore protiv litrenih boca puno su jači.
Prvo, one odbijaju ambicioznije potrošače koje boce od litre podsjećaju na onaj gemištaški moto “Litru i vodu” pa a priori ne žele imati ništa s takvim vinima. Drugo, boce od litre konkuriraju puno podesnijem velikom formatu bag-in-box.
Bag-in-box je najbolje moguće veliko pakovanje vina, jer ne traži veliki prostor, može odjednom zadovoljiti žeđ većeg društva, a vino ostaje u puno boljem stanju nego u litrenkama ili onim groznim plastičnim višelitarskim kanistrima, zato što je vino u bag-in-box zaštićeno od oksidacije. Treće, i najvažnije, vino u litrenim bocama kanibalizira buteljke te iste vinarije.
Naime, kada na istoj polici stoji vino jedne vinarije u boci od litre za 22 kune, a odmah iznad njega buteljka te iste vinarije, s tek neznatno drukčijom etiketom, za tridesetak kuna, logično je da će oni kupci u supermarketima, koji baš ne znaju mnogo o vinu, radije kupiti bocu od litre, jer naizgled predstavlja bitno bolju vrijednost za novac. Dobijete veću količinu vina istog naziva, iz iste berbe, iste vinarije, za manji novac. Većina kupaca ne zna da se ne radi o istom vinu.
Pa se tako buteljke sa znatno boljim vinom od litrenki, na kraju slabije prodaju, na čemu vinarija financijski gubi. Stoga je krajnje vrijeme da velike vinarije počnu razmišljati o ukidanju litrenih boca, i o orijentaciji na samo dva komercijalna formata: buteljku i bag-in-box.
