Tajvanska firma Kavalan svoj je malt whiskey počela raditi 2006. U svijetu whiskeya odmah su pruvkli pažnju. Prvu etiketu na tržište su pustili 2008. Otada skupljaju nagrade. Slavni su postali 2010. dolaskom na američko tržište, nakon što je njihov whiskey na blind tastingu u Londonu pobijedio nekoliko velikih škotskih imena. Destilerija Kavalan je u međuvremenu započela cijeli novi žanr. Kako se dogodilo da se whiskey za koji postoji dosta jak stručni konsenzus da je jedan od najboljih na svijetu, proizvodi upravo u Tajvanu? Zahvaljujući poduzetničkoj viziji i subtropskoj vrućini.
Kavalan je osnovala King Car grupa. Riječ je o velikoj tajvanskoj korporaciji osnovanoj 1959., koja se bavi kavom, zdravim pićima, lovom i prodajom kozica, uzgojem orhideja i cijelim nizom različitih poslova. King Car grupu osnovao je tien Tsai Lee, jedan od najbogatijih ljudi u Tajvanu. Danas joj je na čelu njego vsin Yu Ting Lee. Otvaranje destilerije bilo je osnivačev san, ali nije imao uvjeta. Vlada je zabranjivala privatnim tvrtkama da otvaraju destilerije sve do 2002. kad je Tajvan ušao u Svjetsku trgovinsku organizaciju. Jeftinije etikete Kavalan Classic, Concertmaster i King Car Conductor imaju cijene od 90 do 120 dolara. Whiskyi nose glazbena imena jer Kavalan svoj podrum promatra kao orkestar, iako su single casks solisti i najvažniji za imidž firme, sve etikete razvijaju se kao jedna cjelina. S financijskim zaleđem King Car grupe takav pristup donio im je munjevit rast. Ali novac im, kako su predstavnici kompanije ispričali za Eater, na početku nije mogao pomoći.
Trebali su knowhow ali prvih deset konzultanata koje su pokušali zaposliti odbilo je ideju kao neostvarivu. Svi su odustajali zbog vruće i vlažne klime. Konačno su uspjeli angažirati uglednog konzultanta Dr. Jima Swana. Destilerija se još gradila i kao doktor kemije i biologije, Swan im je pomagao u svemu od kupovine opreme do podučavanja o fermentaciji i destiliranju.
Došli su do zaključka da se ne trebaju boriti protiv visokih temperatura (na gornjim katovima destilerije temperature su stalno iznad 42 stupnja), nego iskoristiti tropske vrućine za dozrijevanje whiskya. Toplina pojačava interakciju alkohola s drvom i brže se ekstrahiraju željeni okusi i arome. Baš zato što je na Tajvanu, Kavalan je u četiri do šest godina mogao postići ono za što škotskim destilerijama treba 15 do 25 godina. Za to plaća i cijenu, angel share u Kavalanu je 12 do 15 posto, kad bi ga odležavali koliko i Škoti, ne bi im ni ostalo whiskya u bačvama. Balans zato nalaze u kraćem dozrijevanju i visokoj kvaliteti zbog koje mogu postavljati više cijene. Osim toga, zbog tropske vlage iz bačava isparava više alkohola nego vode pa se koncentracija alkohola u whisky ne povećava s odležavanjem već se smanjuje.
Nitko u povijesti proizvodnje whiskya nije uspio u nekoliko godina napraviti whisky tako visoke kvalitete i razviti brend. Kako je napisao jedan novinar, “postali su veliki svjetski igrači za manje vremena nego što whisky odležava u bačvi”.
Mnogi potrošači još uvijek misle da je stariji whisky kvalitetniji, 18 do 25 godina smatra se standardom, 10 do 12 godina donjom granicom. Najstariji Kavalanov whisky nema više od 10 godina. Ipak, kritičar Jim Murray Kavalanov je Solist Fino Sherry Cask 2012. proglasio whiskyem godine iz Novoga svijet, kušači Svjetske nagrade za whisky Solist Vinho Barrique proglasili su najboljim single maltom 2015., pet Kavalanovih whiskya dobilo je dvostruka zlata na World Spirits Competition u San Franciscu, a World Whiskies Awards ove je godine njihov Solist Amontilado proglasio najboljim svjetskim single cask single maltom. Sedam Kavalanovih glavnih etiketa trenutno je pozicionirano u premium segmentu, s cijenama od 125 dolara za Ex-Bourbon Oak do 470 dolara za Kavalan Fino. Jeftinije etikete poput Kavalan Classica i King Car Conductora prodaju se za 90 do 120 dolara.
Sa zadnjom turom opreme koju kupuju, Kavalan će kapacitet proizvodnje povećati na devet miljiuna litara čistog alkohola godišnje i početi razmišljati kao konkurent najvećim škotskim proizvođačima single malt whiskya poput Glenliveta.
Kavalanov uspjeh potaknuo je otvaranje novih privatnih destilerija na Tajvanu, ali one su uglavnom premale i premlade da bi im konurirale. Glavni konkurent im je državna korporacija Taiwan Tobacco & Liquor Corp. koja je držala monopol na tržištu alkoholnih pića do tajvanskog ulaska u WTO.
Potrošnja whiskya u Tajvanu raste velikom brzinom, navike pijenja visokoalkoholnih pića su čvrste, s novim trendovima whisky se sve više pije uz hranu, a tajvanski stil proizvodnje zbog vrlo specifičnih uvjeta teško se može kopirati drugdgje u svijetu. Nakon što je vizionarska tropska destilerija promijenila pojmove o proizvodnji whiskya, vjerojatno je samo pitanje vremena kad će otamo stići nova velika etiketa.
