Opatijski Laurus inovativna je kombinacija dva konvencionalna ugostiteljska žanra; tipičnog ribljeg restorana i ambicioznijeg modernog roštilja. Što konkretno znači da za predjelo možete naručiti kamenice, salatu od hobotnica i carpaccio od bijele ribe, a za glavno jelo neko opako meso s puno pravog dima. Mi smo u utorak, uz lijepi pogled na more, Rijeku i Krk, prvo dobili couvert od inćuna i skute s neonskim uljem od vlasca.
Zatim smo probali finu salatu od jako mekane hobotnice, očekivano jedru i mineralnu kamenicu i fenomenalni carpaccio od kavala, nesretno podcijenjene ribe koja spada među najslasnije jadranske životinje. Većina restorana za carpaccio koristi tovljenog brancina ili oradu, tako da nas je ovaj čvrsti carpaccio s intenzivnim ribljim okusom baš jako iznenadio.
Poslije toga smo naručili poznati Laurusov burger od brancina, koji je nestao s tanjura za pet minuta, premda nije mali.
No, vodeći hrvatski fishburger izgubio je bitku s kobasicama učkarske obitelji Buretić. Buretići iz Bregi podno Učke mesari su koji proizvode čitav niz ozbiljnih mesnih prerađevina, među kojima i tanke janjeće kobasice. Te su kobasice najukusnije, najmirisnije i teksturalno najzanimljivije (hrskavo čvrsto) jelo s roštilja, koje smo probali ove godine.
Kobasice s Učke serviraju se uz samoborsku muštardu, jedinu hrvatsku varijantu senfa visoke svjetske kategorije. Nije nam jasno zašto Bonkulović i bolji Sparovi dućani ne drže muštardu samoborske obitelji Filipec. I uz ribu i uz janjeće kobasice pili smo Claijev bijeli Ottocento, materijalni dokaz u korist gastronomske superiornosti maceriranih bijelih vina.
