Šibenski Bellevue, otvoren lanjskog ljeta, jako je dobar hotel. Sobe su prostrane, sa staklenim zidom s pogledom na more. Kreveti su čvrsti ali udobni, s puno mekih jastuka.
Televizor je optimalnih dimenzija za sobu od tridesetak ili više kvadrata, a kupaonice su luksuzne i veće nego sobe u nekim takozvanim five star hotelima u Istri. U kupaonicama se nalazi senzacionalna kozmetika iz Margieline kolekcije Replica. Osoblje je ljubazno i brzo. Jedino je F&B katastrofalan.
U meniju minibara doslovno piše šampanjac/ champagne 65 kuna. No, naravno, nije riječ o šampanjcu, jer šampanjac ni u onoj besmislenoj maloj bočici od dva decilitra u hotelu ne može koštati 65 kuna. Riječ je o proseccu Villa Sandi.
U Bellevueu dakle ne znaju ono što već dugo znaju svi prodavači u svim boljim supermarketima, kao i konobari u lošim, prosječnim i dobrim barovima, kao i barem 90 posto kupaca vina: naziv šampanjac odnosi se samo i isključivo na pjenušavo vino iz Champagne, refermentirano u boci.
Sva ostala pjenušava vina, pa i prosecco, zovemo pjenušcima. E sada, ako novi, luksuzni hotel ne zna razliku između pjenušca i šampanjca, to dovodi u pitanje i druge njegove kompetencije kad je riječ o hrani i piću, što je vidljivo po siromašnom sadržaju minibara. Što je, opet, dosta nezgodno za goste, jer nema room servicea (radi samo za doručak od 7 do 11) a bar se u ovo doba godine zatvara u deset navečer.
Šteta je što se tako dobar hotel ponaša posve ignorantski prema piću i hrani. Moderni trendovi u svjetskom hotelijerstvu pokazuju da hoteli zarađuju sve više baš na prodaji hrane i pića
