Prošlog ljeta na adresi Tkalčičeva 43 otvoren je Max und Moritz, prvi njemački restoran u centru Zagreba. Max und Moritz prodavao je više vrsta kobasica, ali i tradicionalna njemačka jela poput velikih pečenja sa slatkastim umacima.
Hrana u Max und Moritzu nije bila loša nego doslovno nejestiva. Jednom smo ondje otišli na ručak, u napadu dobrog raspoloženja ocijenili restoran s + 1, pa ga zatim zaobilazili u najširem luku.
Vinska karta sadržavala je točno tri inferiorne buteljke koje su prikazivale ono najgore od njemačkih vina, a siroti konobar, koji se trudio biti ljubazan, ni jedno od ta tri vina nije znao opisati.
Max und Moritz bio je, uz Luna Rossu i Cantinu, najgori restoran u centru Zagreba koji se otvorio u ovom stoljeću. Srećom, trajao je manje od pola godine. Kad smo danas prolazili Tkalčićevom, vidjeli smo da na broju 43, inače poznatom groblju restorana, više nema natpisa Max und Moritz. Tragovi njemačkog restorana ostali su samo na drvenim vratima, gdje se spominje curry wurst.
Svakako je dobro što se Max und Moritz tako brzo zatvorio, jer je dodatno kompromitirao ionako problematičnu restoransku scenu u Tkalčičevoj (tu ne računamo Agavu i Royal Indiu).
Međutim, postavlja se pitanje zašto se u restoranski biznis upustila obitelj koja o tom biznisu očito ništa nije znala? I zašto sve više amatera smatra da mogu zaraditi novac na restoranima, kad ta industrija traži predane profesionalce?
