Nakon što se stišalo opravdano uzbuđenje zbog otvaranja nove slastičarne Roberta Hromalića, ovih smo dana prošetali do Le Kolača, smještenog na početku Petrove ulice, odmah preko puta crkve Svetog Petra i pokraj Zavoda za transfuziju. Kupili smo nekoliko kolača, koje smo u miru probali doma, bez utjecaja pozitivne nervoze koja se stvorila oko Hromalićeva povratka na scenu, poslije lanjskog zatvaranja sjajne slastičarne Time u Teslinoj ulici.
Kolač od jabuka apsolutno je briljantan. Njegova lakoća, okus i mirisi dostojni svježe ubrane jabuke koju ste upravo zagrizli, kao i kompleksnost tekstura, zaslužuju čistu peticu. Riječ je o najfinijem kolaču od jabuka koji smo ikad probali u Hrvatskoj.
Kolač od čokolade nije bitno zaostajao, i tu je riječ o izvrsno pogođenoj igri tekstura, koja obuhvaća sjajnu glatku glazuru, parfeovski kremastu unutrašnjost, cijele hrskave komadiće čokolade i mekani ali čvrsti čokoladni biskvit.
Po našem se mišljenju možda previše osjeti slatki, a premalo gorki karakter čokolade, no to je stvar osobnih sklonosti. Hromalićev čokoladni kolač ocijenili bismo s plus četiri ili minus pet.
Kolači u Le Kolaču zaista su izvrsni, vjerojatno najbolji u Hrvatskoj kad je riječ o slastičarnama (restoranski su deserti drukčija disciplina). Osim toga, oni nisu skupi, tri kolača platili smo 79 kuna, što je odlična vrijednost za novac kad je riječ o tako visokoj razini vještine i čistog užitka.
Međutim, Le Kolač se suočava s dva očigledna problema. Svi kolači izgledaju jednako. Oni su projektirani kao duguljasti kolači koji oblikom podsjećaju na eklere, i vizualno se razlikuju samo po bojama i dekoracijama. Što znači da kupcima s vremenom mogu postati dosadni.
Drugo, oni su pakirani u dugoljaste cilindre s crnom plastičnom podlogom, koja se pokazuje kao problem u manipuliranju kolačima. Kako kod kuće nismo htjeli jesti kolače iz plastične kutije, pokušali smo ih prebaciti na Rosenthalov desertni tanjur.
Čokolada je dobro podnijela taj mali premještaj, dok se podloga jabuke počela mrviti i raspadati, pa smo jabuku na kraju morali jesti iz originalne plastične kutije.
E sada, ako doma pozovete goste i kupite im dvadesetak Hromalićevih genijalnih kolača, što nije prevelika investicija s obzirom na superiornu kvalitetu, vjerojatno te lijepe kolače želite poslužiti na nekom jednako lijepom porculanu. Što je, s obzirom na naše današnje iskustvo, djelomično nemoguće. Ova ograničenja nisu posve nevažna. Bilo bi šteta da ugroze rad jedne zaista izvanredne slastičarne.
