“Ova su vina stilski konzistentna, terroirski lako prepoznatljiva i vjerojatno predstavljaju model za proizvodnju modernih Dingača,” konstatirao je Darko Lugarić, sommelier i suvlasnik Agave, poslije vertikalnog kušanja pet berbi Dingača Saints Hills.
“Vina su čista, tehnički perfektna,bez bretta i hlapivih kiselina. Stilski su ujednačena i razumljiva stranim kupcima, koji se ne mogu identificirati s hrvatskim predodžbama o plavcu kao nužno teškom, rustikalnom vinu punom tehničkih grešaka. Strance takva teška vina s dosta grešaka uglavnom ne zanimaju,” dodao je Mario Meštrović, sudac na Decanterovim Svjetskim vinskim nagradama.
U društvu Meštrovića i Lugarića u zagrebačkom restoranu Agava ovih smo dana kušali vertikalu Saints Hills Dingača, od 2011. do 2016. godine. S nama je bio i vlasnik vinarije Saints Hills Ernest Tolj, čovjek koji je u Hrvatsku doveo Michela Rollanda, jednog od najslavnijih svjetskih winemakera.
Rolland i danas sudjeluje u proizvodnji svih Toljevih vina, a popularni Frenchie, cuvee sauvignona i semillona nazvan je baš po Rollandu, čovjeku kojem je posvećen dobar dio kontroverznog i masovno gledanog filma Mondovino.
Vertikalno kušanje Toljevih Dingača počeli smo berbom 2016. Radilo se u uzorku iz bačve, budući da vino još nije spremno za tržište. Berba 2016. naglašeno je voćna, punog, velikog tijela, fino granuliranih tanina, s dosta prosušenih bobica.Vino je još ekstremno mlado i ima potencijal za barem desetak godina odležavanja.
Berba 2015. koja se upravo nalazi na tržištu, posebno se svidjela gospodinu Meštroviću koji je smatra elegantnom, optimalno voćnom, ali istodobno herbalnom, s puno svježine. Činjenica je da Dingač iz 2015. ima nešto niže ekstrakte od vina iz 2016. što je posljedica drukčije berbe. Prije četiri godine bralo se vrlo kasno, sredinom listopada, a berba je bila prekidana pljuskovima.
Mariju Meštroviću jako se sviđala i berba 2013. u kojoj se isprepliću tercijarni elementi s još uvijek naglašenim mirisima i okusima šljiva i nijansama makije. Riječ je o vinu s najmanje alkohola, 13,5 posto, koje je počeo vrlo lijepo dozrijevati i koje predstavlja onu pomalo raritetnu, delikatnu stranu Dingača.
Vino iz 2012. sasvim je drukčije. Ernest Tolj 2012. i 2011. smatra velikim berbama. Dingač iz 2012. klasični je međunarodni blockbuster, sa 16 posto alkohola koji je, međutim, perfektno integriran u vino, baš kao u vrhunskim amaroneima.
Dingač iz 2012. posjeduje jake ali nimalo džemaste mirise tamnog voća, vruće zemlje i makije lagano podcrtane dimom, dok se na okusu uz voće osjete crna čokolada i kava. Vino je naglašeno svježe, ali vrlo, vrlo gusto.
Dingač iz 2012. vino je koje u optimalnom balansu sadrži sve važne značajke svoje sorte i terroira. Mislimo da bi moralo trajati još barem dvanaest do petnaest godina.
I dok smo Tolj, Lugarić i mi glasovali za 2012. kao za najbolje vino vertikalnog kušanja Dingača u Agavi, Mario Meštrović odlučio se za 2011. godinu, jedino vino koje je i na nosu i na okusu pokazivalo džemaste značajke.
“Okej, ono jest pomalo džemasto,” složio se gospodin Meštrović, “ali druge značajke tog vina, od finih herbalnih i duhanskih nijansi pa do zaista izvanredne elegancije, svježine i strukture, sprečavaju džemastost da dominira ovim Dingačem”. Poslije dvadesetak minuta u čaši, Meštrović je još jednom kušao 2012. i 2011. i zaključio kako je 2011. definitivno elegantnija i mlađa.
Vertikalno kušanje Dingača Saints Hills u Agavi potvrdilo je da se plavac mali s najpoznatijeg hrvatskog vinogradarskog položaja može stilizirati kao svjetski relevantno vino, a da ne izgubi vrlo lokalne, terroirske značajke.
Nadalje, pokazalo se da plavci ne moraju biti tvrdi, nekomunikativni, puni bretta i volatilnih kiselina, nego su takvi plavci, na koje smo nažalost navikli, najčešće posljedica nedovoljne kompetentnosti u podrumu ali i u vinogradu.
Naposljetku, na kušanju Toljeva Dingača u Agav, još se jednom vidjelo kako alkohol nije limitirajući čimbenik za vina s Pelješca. Naime, obje najbolje ocijenjene berbe, 2011. i 2012, imaju izrazito visoke alkohole, 15,5 i 16 posto.
